Uredovno vrijeme: Uto.-Pet. 16h-18h; SD Cvjetno naselje, Odranska 8, 10000 Zagreb; e-mail: studentski.kapelan@gmail.com

Krv i voda

Iako ne znam što je točno uzrok njegove smrti, ona me je potakla da počnem razmišljati o mučeništvu. Te misli uvijek dolaze s jednom praznom crtom na kraju, koja očekuje da na nju napišemo svoj odgovor. A on se tiče spremnosti umiranja, polaganja svog života za ono u što vjerujemo. Pitao sam se bih li to bio spreman učiniti? Odnosno, bih li to bio spreman učiniti i prije nego se pijetao triput oglasi, prije nego zatajim u trenutku kada se smrt približi na razdaljinu od tek par ljudskih koraka? Kada malo bolje razmislim, pitanje mučeništva nije pitanje smrti, nego života! Ako čovjek u nešto vjeruje svim svojim životom, kako onda može nastaviti živjeti a da to zaniječe?

A što je za kršćanina život? Pavao Filipljanima govori: „Ta meni je živjeti Krist, a umrijeti dobitak!“ (Fil 1,21) Život kršćanina sažima se u sintagmu sequela Christi, tj. nasljedovanje Krista. Ono što na radikalan i jedinstven način razlikuje ponašanje kršćana jest da on ili ona živi u Kristu, s Kristom i za Krsta. To može biti tako samo zbog apsolutna centra koji je Krist. Krist nije samo model moralnog ponašanja, već netko tko zapravo živi u ponašanju. On u kršćaninu postaje sinonim za život. Odvojiti se od tog života znači iskusiti samu smrt prije smrti, pustoš duha koja razara čovjeka. Ovdje leži intrinzična vrijednost kršćanskog mučeništva – preko mučeništva Krist živi u svojoj Crkvi. Prva Crkva je bila svjesna ove stvarnosti i to je na tako rječit način izraženo kod Pavla: „Ta po Zakonu ja Zakonu umrijeh da Bogu živim. S Kristom sam razapet. Živim, ali ne više ja, nego živi u meni Krist. A što sada živim u tijelu, u vjeri živim u Sina Božjega koji me ljubio i predao samoga sebe za mene.“ (Gal 2,19-20)

Suočeni s progonima, prvi kršćani su se stoljećima nalazili pred izborom: život ili smrt. Ali odgovor na ovu dilemu je – Krist. Ostati s njim znači život, a onaj tko je iskusio život instinktivno ga brani svim svojim duhovnim i tjelesnim snagama. Svim srcem svojim, svom dušom svojom, svim umom svojim. (Mt 22,39) Iz toga možemo zaključiti da je spremnost na mučeništvo pretpostavka vjernosti. Bez ove dispozicije, pravi kršćanski život nije moguć. To ne znači da kršćani trebaju hrliti u smrt ili tražiti mučeničku patnju, već da uvijek moraju birati Život, pa čak i onda kada on znači umiranje. Takav način svjedočenja ne ostavlja dvojbe oko istinskog uvjerenja. Njihovo svjedočenje je nepobitno. I samo umiranje tako postaje svojevrsna sakramentalna vrijednost – jer na vidljiv način ukazuje na djelovanje nevidljive Božanske milosti iz koje Crkva raste i razvija se. Zato nas i ne čudi Tertulijanova izreka da je krv mučenika sjeme kršćana.

Kršćansko mučeništvo nije ni rezignirani pacifizam niti nesvjesni fanatizam niti razočarani fatalizam. Krist je došao da donese život u izobilju. Stoga se umirati može samo za život! Umrijeti, a oštetiti druge posve je daleko od ove ideje. Zato su samoubilački napadi, s kojim god ciljem vođeni, samo lažna i izokrenuta verzija stvarne ideje mučeništva. Mučenik ne ubija druge. On umire za život svoj i život drugih. Tijelo mučenika tako postaje vječni zapis koji čak i u umu mučitelja ostaje prisutan kao optužba i nedostižan uzor. On je poput vode na kojoj se iskaljuje bijes zlotvora, bijes koji u konačnici ne može uzeti ni kapi od njene punine jer se ona napaja iz izvora koji je mučitelju nepoznat. Taj izvor je Bog. I jednom, kada bijes silnika nestane, kada uvidi da je njegova borba bila uzaludna, kada mu snage opadnu i kada žeđ postane nepodnošljiva, taj isti Bog mu neće uskratiti te iste vode…

"Čuli ste da je rečeno: Ljubi svoga bližnjega, a mrzi neprijatelja. A ja vam kažem: Ljubite neprijatelje, molite za one koji vas progone da budete sinovi svoga oca koji je na nebesima, jer on daje da sunce njegovo izlazi nad zlima i dobrima i da kiša pada pravednicima i nepravednicima. Jer ako ljubite one koji vas ljube, kakva li vam plaća? Zar to isto ne čine i carinici? I ako pozdravljate samo braću, što osobito činite? Zar to isto ne čine i pogani?" "Budite dakle savršeni kao što je savršen Otac vaš nebeski!" (Mt 5,43-48)


Don Damir Stojić

don Damir Stojic Don Damir Stojić, svećenik salezijanac, trenutno je studentski kapelan Grada Zagreba. Ako želite saznati više o njemu i njegovu radu, kliknite ovdje.

Povratak na vrh