Uredovno vrijeme: Uto.-Pet. 16h-18h; SD Cvjetno naselje, Odranska 8, 10000 Zagreb; e-mail: studentski.kapelan@gmail.com

Mojoj djeci

Nastavljajući se na svoju prošlu kolumnu događaja na trgu, jedna tema mi se stalno vraća kao glazbena pozadina mojih razmišljanja: "Gledajte u Gospodina i razveselite se" (Ps 34). Stojeći na prekjučerašnjem klanjanju pred Gospodinom, razveselila me pomisao koja je došla iznenadno - misao očinstva. Božja blizina u kojoj sam boravio učinila mi se vrlo prisutnom i intimnom, izgrađujućom i zaštitničkom. I osjetio sam u sebi oživljen očinski poziv.

 

Svećenički život nije prva asocijacija koju biste povezali sa življenjem očinstva. Ali ono se u meni rasplelo upravo po tragovima moje svećeničke djelatnosti. Dobar otac daje hranu, skrbi, štiti, opominje, poučava, zagovara, tješi, uzdržava. Radeći svo ovo vrijeme sa studentima i privodeći još jednu akademsku godinu kraju, doživio sam kako sve ono što očevi inače doživljavaju u odnosu prema svojem biološkom potomstvu. I možda primio stostruko, promatrajući generacije duhovne djece kako stasaju, rastu, postaju dobri ljudi. Sve što sam im mogao dati zapravo nikada i nije bilo moje. Hrana sa stola euharistije, skrb o njihovim duhovnim problemima, molitva za njih, do mene je također došlo kao dar od Oca. Od čijeg sam srca učio kako biti dobar otac.

Jesam li mogao i drugačije voljeti? Mogao sam.

Kada sam svojem duhovnom voditelju prvi put otkrio kako želim postati svećenik upitao me je bih li mogao voljeti ženu i imati obitelj?

Kako sam u to vrijeme imao djevojku, njegovo pitanje mi se učinilo zamkom u kojoj nijedan odgovor nije točan. Ako odgovorim da bih mogao - razmišljao sam - reći će mi da nisam spreman na svećenstvo. A ako odgovorim da ne bih mogao, lagao bih, jer je i on sam znao da sam već bio u vezi.

- "Ja imam djevojku, ali sam je spreman odmah ostaviti...", napokon sam uzvratio nečim što mi se činilo kao kompromisan odgovor

- "Ne, ne... ja ne tražim to od tebe", nastavio je, "već sam samo želio vidjeti imaš li pretpostavke za svećenstvo"

Sada, kada je vrijeme već poprilično odmaklo, to pitanje mi počinje imati sve više smisla. Jer pretpostavke za svećenstvo doista su duboko slične onomu što se traži od čovjeka koji je spreman sve učiniti za svoju obitelj. Pravi otac brine, čuva i bodri, ali je više od svega - prisutan. To je komponenta na kojoj većina današnjih očeva (pa i svećenika) zakazuje. Očinstvo je danas u dubokoj krizi. Krizi koju osjećaju i očevi i djeca. Ona je rezultat zalutalog očinstva koje traga za svojim smislom i pozivom. Ono je nažalost nekim ljudima teret, mrska obveza, borba. A razmišljajući o svome očinstvu i očinstvu mnogih drugih muškaraca još uvijek mogu ponoviti samo jedno: "Gledajte u Gospodina i razveselite se".

Danas, nekoliko sati nakon što dovršim ova svoja razmišljanja, u zagrebačkoj katedrali održat će se ređenje novih svećenika koji time započinju svoje duhovno očinstvo. Nadam se da ćete ih podržati u njihovom nastojanju svojom molitvom. Zasigurno nisu savršeni, ali sjetite se sebe ili svojih roditelja i njihovih prvih koraka. Čekaju ih velike žrtve i puno neprospavanih noći. Možda, kao i velik broj drugih očeva, nisu vješti u iskazivanju ljubavi, ali duboko sam uvjeren da vas unatoč tome vol...

(hmmm... da, stvarno nismo vješti sa sentimentalizmom :)

Sve vas puno v*li,

Don Damir


Don Damir Stojić

don Damir Stojic Don Damir Stojić, svećenik salezijanac, trenutno je studentski kapelan Grada Zagreba. Ako želite saznati više o njemu i njegovu radu, kliknite ovdje.

Povratak na vrh