Uredovno vrijeme: Uto.-Pet. 16h-18h; SD Cvjetno naselje, Odranska 8, 10000 Zagreb; e-mail: studentski.kapelan@gmail.com

Problemi II. vatikanskog koncila

Nailazim na bezbroj stranica koje govore da je II. vatikanski koncil zapravo bio đavolje djelo i kako se iskrivio pravi katolički nauk.

Zamjera se to što se premjestio tabernakul, što je manje klečanja u sv. misi, to što je svećenik okrenut narodu, da su obredi pojednostavljeni (narodni jezik), to što je maknuto zadnje evanđelje, to što se je oltar postao "stol", to da mogu i laici čitati prvo i drugo čitanje te psalam te da djevojke mogu biti ministranti.
Sve to je bilo neprisutno prije II. vatikanskog koncila, a nakon njega samog, mnogi su katolici istupili iz Crkve. Znam da je stari obred dozvoljen, ali zašto je ovaj novi zapravo toliko izmjenjen i drukčiji, gotovo protestantskiji? Što se to dogodilo? Zahvaljujem Vam na odgovoru! Ivomir


Dragi Ivomire,

Drugi vatikanski koncil je službeni Crkveni koncil, ujedno i tijelo koje pod vodstvom Rimskog prvosvećenika vrši najvišu vlast nad Crkvom. Iznimno je važno napomenuti da Crkvu vodi Duh Sveti, i da je Crkveni sabor u svojim učenjima o vjeri i moralu nezabludiv! O tome govori 749. kanon Zakonika kanonskog prava, u drugom pragrafu: "§ 2. Nezabludiv je u naučavanju i Biskupski zbor kad naučavanje vrše biskupi okupljeni na općem saboru, koji, kao učitelji i suci vjere i ćudoređa, izjavljuju za svu Crkvu da je neki nauk o vjeri i ćudoređu konačno obvezatan; ili kad se, raspršeni po svijetu, čuvajući vezu zajedništva međusobno i s Petrovim nasljednikom, zajedno s rimskim prvosvećenikom naučavajući vjerodostojno stvari vjere ili ćudoređa, služe u jednom mišljenju kao konačno obvezatnom."

U skladu s tim, izjaviti da je Drugi vatikanski koncil (ili bilo koji drugi opći Crkvni sabor) djelo đavla je ne samo neistina, već i suprotstavljenje službenom nauku Crkve. Oni koji ne priznaju taj koncil upadaju u raskol sa službenom Crkvenom tradicijom.

Taj koncil se u svojoj liturgijskoj reformi vodio krilaticom "ad fontes", tj. željom za povratkom na najizvorniju i najstariju tradiciju liturgijskih slavlja. Cjelokupno bogoštovlje je preuređeno kako bi što više odgovaralo modelu prve Crkve. Upozorio bih te da budeš oprezan prema navodima koje čitaš na Internetu jer osim što su vrlo često netočni, znaju biti (kao u ovom slučaju) i vrlo zlonamjerni. Narodni jezik je iznimno puno doprinio razumijevanju Božje Riječi čija je važnost u slavlju time još više naglašena. Oltar nije postao samo "stol", već je i dalje žrtvenik na kojem se prikazuje euharistijska žrtva. Zadnje evanđelje nije maknuto već se čita svake godine, osobito u Božićnom vremenu, Korizmi i Uskrsnom vremenu, kao i tijekom godine B jer su čitanja iz Markova evanđelja kraća od drugih ciklusa. Jače je naglašena uloga laika u slavlju, što nije ništa negativno već iznimno pozitivno jer oni sačinjavaju zapravo najveći dio Božjega naroda, a kroz sakramente su također primili kraljevsko, svećeničko i proročko poslanje. Nema ništa protestantsko u želji za povratkom na korijene liturgije i na dublje osvješćivanje njezine uloge u kršćanskom životu. Cjelokupna obnova, naravno, nije se dogodila odjednom, već su joj prethodile desetljeća katoličkog liturgijskog pokreta i mnogobrojnih istraživanja u području liturgijske teologije.

Na Hrčku postoji mnoštvo znanstvenih teoloških članaka u kojima možeš pronaći vrijedne informacije o Drugom vatikanskom saboru. Šaljem ti link na jedan članak profesora Ante Crnčevića koji se tiče liturgijske obnove u svjetlu posljesaborskih smjernica: http://hrcak.srce.hr/index.php?show=clanak&id_clanak_jezik=38532

BTB,

Don Damir



Postavite novo pitanje

Ukoliko niste pronašli odgovor na ono što vas zanima, možete postaviti novo pitanje preko ove forme.

Don Damir Stojić

don Damir Stojic Don Damir Stojić, svećenik salezijanac, trenutno je studentski kapelan Grada Zagreba. Ako želite saznati više o njemu i njegovu radu, kliknite ovdje.

Povratak na vrh