Uredovno vrijeme: Uto.-Pet. 16h-18h; SD Cvjetno naselje, Odranska 8, 10000 Zagreb; e-mail: studentski.kapelan@gmail.com

Sekularizam

Bili ste govorili na vjeronauku o diktaturi relativizma, ali opet diktatura koju izabiru ljudi na izborima. Sa jedne strane shvaćam da je to loše, jer se Boga "zatvara" u Crkvu i to društvo u kojem živimo ne funkcionira na temeljima Božje riječi. Tako imamo da je abortus ili gay brak npr. društveno prihvatljiva stvar u našem društvu - a to naravno nikako ne valja.
Ali opet sa druge strane Boga se ne zabranjuje i taj abortus meni nitko ne nameće da i ja moram ako neću. Crkva će vjerojatno sve manje i manje biti zastupljena u društvu u budućnosti i vjerojatno će i vjeronauk biti maknut iz škola jednog dana, no meni nitko ne brani Boga kao što rekoh i nitko mi ne zabranjuje da ja živim po Božjim zapovijedima i da pričam ljudima o tome - da prenosim evanđelje.
Sam Bog je dozvolio čovjeku da ga odbaci i da mu kaže NE. Kako onda ja kao čovjek smijem nametati Kršćanstvo kao oblik društva (umjesto sekularizma) i govoriti ljudima što je ispravno a što ne? Pogotovo jer nitko od nas nije savršeni i sam je grešnik - no dobro svatko odgovara za sebe i svoje postupke - a svi smo pozvani na svetost.

S jedne strane imamo drušvo koje dopušta stvari koje su protiv čovjeka i Boga, a sa druge strane ne možemo imati Kršćansko društvo jer čovjek ima pravo odbiti Kršćanstvo i Boga samoga. Forsiranjem Kršćanstva i naša vjera bi postala na neki način diktatura - a to nije dobro.
Ne razumijem kakvo bi bilo najpravednije društvo? Da li postoji u nekoj državi svijeta drušvo koje je najbliže tom najpravednijem?


Politika bi trebala biti iskreni napor za ostvarenje općeg dobra. Ako se netko zalaže za širenje kršćanskih vrijednosti u društvu, to ne znači da je njegova pobuda drugima nametati osobnu vjeru ili način razmišljanja. Kršćanski političari bi trebali zastupati kršćanske vrijednosti zato što smatraju da su društveno korisne. To ni u kom slučaju ne uključuje nasilno nametanje vjere ili Boga. Takvo nešto bi i samom kršćanstvu bilo suprotno, pogotovo ako na umu imamo važnost darovane slobode. Boreći se za bolje društvo kršćani nude vrednote pravednosti, solidarnosti, recipročnosti, supsidijarnosti itd. Nijedna od njih se ne protivi ideji sekularne države u kojoj su država i Crkva razdvojeni.

Istina je da u demokratskim društvima ljudi nisu prisiljeni ništa činiti, ali zakoni ipak odražavaju općeniti stav društva o nekom pitanju. Primjerice, ako je u nekom društvu dozvoljeno ubiti drugog čovjeka bez posljedica, nitko tebe osobno neće natjerati da to učiniš, ali vjerojatno bi osjećao moralnu odgovornost da nešto učiniš kako bi se ta okrutnost ukinula. Slična stvar se događa kada je u pitanju npr. manipulacija ljudskim zamecima (koje Crkva smatra ljudskim osobama). Nitko nikoga osobno ne sili da to čini, ali zar se ne bi svi članovi društva trebali osjećati pozvani ispravljati nepravde koje su na djelu? Sama ideja društva zasniva se na zajedništvu, želji da ljudi brinu jedni o drugima. U tom smislu bi nas nepravda učinjena bilo kojem članu trebala pogađati kao nepravda učinjena nama samima. Osobito ako je ta osoba na neki način posebno ugrožena ili se ne može sama braniti.

Najpravednije društvo na svijetu bilo bi ono u kojem se svi članovi svakodnevno trude ostvariti što veći boljitak drugima. Nažalost, mislim da još nigdje nije ostvareno. Tri, četiri, sad…

BTB,

Don Damir



Postavite novo pitanje

Ukoliko niste pronašli odgovor na ono što vas zanima, možete postaviti novo pitanje preko ove forme.

Don Damir Stojić

don Damir Stojic Don Damir Stojić, svećenik salezijanac, trenutno je studentski kapelan Grada Zagreba. Ako želite saznati više o njemu i njegovu radu, kliknite ovdje.

Povratak na vrh