Uredovno vrijeme: Uto.-Pet. 16h-18h; SD Cvjetno naselje, Odranska 8, 10000 Zagreb; e-mail: studentski.kapelan@gmail.com

Čuda

Zanima me da li u drugim religijama postoje mjesta poput Lurda, Međugorja itd. gdje ljudi ozdravljaju od neizlječivih bolesti (gdje je to dokazano znanstveno) i kakav stav ima Crkva o neraspadnutim tijelima nekih svetaca i da li su ta tijela secirana da li je dokazano znanstveno da nije poduzimano ništa da se tijela očuvaju i ima li takvih fenomena kod drugih religija i ako znate nekakvu literaturu u vezi toga. Martina


Dragi Martine,

Riječ „čudo“ može značiti puno toga. Ako se misli samo na događaj koji je neobjašnjiv unutar okvira medicinske znanosti, onda tu spada mnoštvo različitih fenomena. Čak i najveći pristalice eksperimentalne znanosti dopuštaju mogućnost da postoji mnogo „neobjašnjivog,“ samo smatraju da će znanost to jednog dana ipak otkriti i objasniti. Nesumnjivo postoje slučajevi ljudi koji su se neobjašnjivo oporavili od neke bolesti, a da uopće nisu vjernici. To ne znači da u pozadini ozdravljenja stoji neka nadnaravna intervencija, već jednostavno – da ozdravljenje nije objašnjivo unutar trenutnih postulata medicinske znanosti.

Pojam „čudo“ možemo malo više ograničiti pa pod njime podrazumijevati sve „nestandardne“ pojave unutar svih religija. Tih događaja, dakako, ima jako puno. Pa čak i biblijski izvještaj iz Izl 7, kada Mojsije čini čudesne znake pred faraonom, jasno pokazuje kako su i faraonovi „mudraci i vračari“ sposobni ponoviti neke od njih. Hebrejski jezik ima dvije riječi za čudo: 1) mofet – čudesa, znamenja, 2) ot – znak). Kroz djela koja je Mojsije učinio u Egiptu Egipćani su vidjeli samo mofet, dok je to za Izraelce bio ot, znak Božjeg djelovanja koji upućuje na nešto više, tj. na plan spasenja. Da bi nešto bilo „čudo“ u punom smislu, nije dovoljno da samo izgleda „čudesno,“ već da iza njega stoji i Božja intervencija. Povijest kršćanstva bilježi mnoštvo „čudesnih“ događaja koji nisu bili Božje djelo. Čudesa svoj smisao dobivaju tek unutar cjelokupnog konteksta Božjeg djelovanja. Da bismo mogli pravilno razumjeti vanjsku pojavu, moramo imati dar pravilnog tumačenja, a taj dar dobivamo tek ako stojimo uz Isusa. Rasprave s farizejima (usp. Mt 12,24) jasno pokazuju da nije dovoljno samo vidjeti nešto neobjašnjivo, već taj događaj i pravilno protumačiti.

Stoga se čuda u Katoličkoj Crkvi uvijek promatraju kao nastavak Božjeg spasiteljskog djelovanja. Najveće i središnje čudo kršćanstva je, dakako, Uskrsnuće. Jednako tako, svake nedjelje slavimo jedinstveno „čudo“ Euharistije. Oba ta događaja se mogu pravilo tumačiti jedino ako prihvatimo navještaj Evanđelja Isusa Krista. Prema tome, sasvim je jasno da se čuda ovakvog tipa ne mogu događati u drugim religijama.

Što se tiče samih neobjašnjivih događaja, svaka religija u svojoj tradiciji sadrži zapise o njima. S obzirom da sami nismo članovi tih religija, na njih uvijek gledamo „izvana,“ tj. kroz koncepte koji su nama poznati. Ne postoji neka arhimedovska točka koja nam omogućava „neutralan“ (ili „znanstven“) pogled na stvarnost. U antropologiji i sociologiji o tome se već desetljećima raspravlja. Prema tome, kada kršćani kažu „čudo,“ ono za njih ima vrlo specifično značenje. Pripadnici drugih religija pod tim pojmom ne misle isto što i kršćani. Prema tome, najdalje do čega možemo doći u međureligijskim raspravama je razina znamenja. Da bismo došli do razine znaka, potrebno je posjedovati pogled iznutra.

Kao kršćani, mi duboko vjerujemo da se punina Božje objave dogodila s Isusom Kristom i da samo u tom svjetlu možemo pravilno i potpuno shvatiti Božji plan spasenja za čovjeka. Međutim, mi ne ograničavamo Božje djelovanje samo na kršćanstvo. I pripadnici drugih religija, na načine poznate samo Bogu, sudjeluju u Njegovoj milosti. Prema tome, ništa ne priječi Boga da čudima intervenira i u živote ljudi koji nisu kršćani. Međutim, kršćani vjeruju da se „punina“ shvaćanja onoga što se tim čudom dogodilo može dobiti tek ako se događaj promatra u kontekstu Božje objave u Isusu Kristu. Dobra ilustracija može biti put učenika u Emaus (Lk 24,13-28). Dva učenika su posve svjesna svih čudesnih događaja i navještaja koje su činili proroci u Izraelu. (Dakle, izvan kršćanstva). Međutim, puninu njihovog značenja dobivaju tek kada ih promatraju u svjetlu smrti i uskrsnuća Isusa Krista. Prema tome, da bismo razumjeli čudo nije dovoljno samo vidjeti, već i protumačiti.

Što se tiče same znanstvene literature, postoji jako puno različitih pristupa čudima, ovisno od svjetonazora znanstvenika koji se njima bavi. O neobičnim događajima u svjetskim religijama pisano je sa stajališta etnologije, antropologije, sociologije, psihologije, medicine itd. Dakako, uzaludno je očekivati neku jedinstvenu perspektivu.

The Catholic Encyclopedia ti nudi prilično opsežan prilog o čudima, dostupnan online na adresi: http://www.newadvent.org/cathen/10338a.htm

Osim toga, poznate knjige o čudima pisane s kršćanskog stajališta su:

  • Lewis, C. S. Miracles (1947). Rev. ed. New York, 1968.
  • Kelsey, Morton. Healing and Christianity. New York, 1973.
  • Geisler, Norman L. Miracles and the Modern Mind: A Defense of Biblical Miracles. Grand Rapids, Mich., 1992.

BTB,

Don Damir



Postavite novo pitanje

Ukoliko niste pronašli odgovor na ono što vas zanima, možete postaviti novo pitanje preko ove forme.

Don Damir Stojić

don Damir Stojic Don Damir Stojić, svećenik salezijanac, trenutno je studentski kapelan Grada Zagreba. Ako želite saznati više o njemu i njegovu radu, kliknite ovdje.

Povratak na vrh