Uredovno vrijeme: Uto.-Pet. 16h-18h; SD Cvjetno naselje, Odranska 8, 10000 Zagreb; e-mail: studentski.kapelan@gmail.com

Islam i Kršćanstvo

Prije nekog vremena neki su me muslimani pitali ako je Isus Bog kako to da je na križu govorio, „Oče zašto si me ostavio?“ Također, kako to da kad su ga pitali kad će biti smak svijeta odgovorio je da on nezna nego samo da Bog zna. Ja nisam dovoljno obrazovan pa neznam sto da im odgovorim pa mozete li mi vi reci.hvala.pozdrav, Dino


Dragi Dino,

Riječi koje Isus govori na križu početak su psalma 22, koji opisuje patničko iskustvo pravednika. Kada se u Svetom pismu navode početne riječi psalma, onda se sugerira čitav psalam. Mislim da bi bilo dobro da ga najprije sam polako pročitaš. Vrlo brzo ćeš uvidjeti da to nipošto nije psalam koji govori o sumnju u Božju prisutnost. Psalmist kroz usta patnika iskazuje duboko povjerenje u objektivnu sigurnost spasenja, međutim njegova subjektivna situacija je toliko teška da to teško može prihvatiti. Psalam je zapravo model patnje kroz koju svi mi u svom životu prolazimo. Objektivno smo svjesni Božje blizine, ali je u svojim nevoljama teško možemo prihvatiti. Pritom smo i napadnuti sa svih strana. Ipak, kraj psalma je – iznenađujuće – pun nade i optimizma. Iako početni stihovi govore o ostavljenosti, pri kraju čitamo:

23A sada, braći ću svojoj naviještat' ime tvoje,

  hvalit ću te usred zbora.

24"Koji se bojite Jahve, hvalite njega!

  Svi od roda Jakovljeva, slavite njega! 

  Svi potomci Izraelovi, njega se bojte!

25Jer nije prezreo ni zaboravio muku jadnika,

  i nije sakrio lice svoje od njega;

  kad ga je zazvao, on ga je čuo."

Stoga, riječi koje si naveo trebamo gledati kao dio cjeline koja se kreće od teškoće prema jasnijoj slici Božje blizine. Profesor Mladen Horvat, jedan od istaknutih hrvatskih bibličara, prije nekoliko godina je komentirao ovaj psalam u emisiji Biblija. Isječak toplo preporučam! Dostupan je na sljedećoj web adresi: http://www.youtube.com/watch?v=judmKlUAXvs

Profesor Horvat napominje kako su riječi psalma prevedene sa „Bože moj, Bože moj, zašto si me ostavio? Daleko si od ridanja moga.“ Međutim, stih se može prevesti i drugačije: „Daleko su od mojeg spasenja riječi mojeg naricanja.“ Dakle, pisac zna da je on spašen čovjek, ali njegovo konkretno iskustvo patnje mu govori nešto drugačije. Nije istina da je Bog daleko, ali naricaljka koja je rezultat patnje otežava mi uvidjeti to spasenje. PS 22 pokazuje kako patnik može shvatiti svoju patnju, ali nam onda pokazuje i kako možemo pomiriti objektivno iskustvo spašenosti i subjektivno iskustvo prolaska kroz patnju.  Ovaj stih nam pomaže shvatiti kako trebamo preći kroz svoje patničko iskustvo. Govori nam da iz svoje patnje treba izreći molitvu, pa i krik Bogu. Tako je učinio i Isus – najprije je kazao svoju tužaljku, a onda molitvu: „U tvoje ruke predajem duh svoj.“ Patnja s nas svlači sve ono što je nebitno tako da dođemo do onoga što je bitno, a to je život. I to je situacija u kojoj mogu zavapiti Bogu.

Pitanje Isusovog znanja o kojem se govori u Mk 13,22 i Mt 24,36 ("A o onom danu i času nitko ne zna, pa ni anđeli na nebu, ni Sin, nego samo Otac.") je kroz povijest teologije potaklo jako puno raspravljalo. Ima različitih tumačenja kako točno shvatiti navedeni redak. Ipak, svi se slažu u jednome – da se u slučaju Isusa ne radi o vrsti neznanja kakva je specifična za nas ljude. Ukoliko Isus doista ne bi znao ništa o posljednjim danima, kako to da učenicima na više mjesta precizno navodi koji događaje u njima mogu očekivati? Jednako tako, u Mt 11,27 Isus jasno kaže: „Sve je meni predao Otac moj i nitko ne pozna Sina doli Otac niti tko pozna Oca doli Sin i onaj kome Sin hoće objaviti." Ili Iv 10,30: „Ja i Otac jedno smo." Prema tome, prividno neznanje potrebno je razumjeti u drugačijem smislu.

Jedan dio bibličara smatra da glagol οιδεν (znati) treba tumačiti u skladu u smislu hebrejske hifil konjugacije (tj. u smislu uzročnosti). U tom smislu bismo „znati“ mogli prevesti s „objaviti, otkriti.“ (U tom smislu se glagol koristi i u 1 Kor 2,2) Prema tome, ovaj navod u Mk 13,22 i Mt 24,36 bi značio da su posljednji dani nešto što će objaviti Otac (po Sinu), a ne Sin sam. Iako je Bog samo jedan, kršćani vjeruju da svaka od osoba u Trojstvu ima svoju posebnu ulogu u ekonomiji spasenja. Otac nije Sin niti je Sin Duh Sveti. Naravno, u svakom Božjem činu sudjeluju sve tri osobe Trojstva, ali svaka od njih ipak ima specifičnu ulogu. Otac je taj koji po Sinu sve stvara. Sin onaj koji čini žrtvu otkupljenja, u jedinstvu s Ocem, po Duhu Svetomu, itd. U ovom slučaju, slično kao i kod stvaranja, uloga Oca je objaviti kraj vremena. Dakako da to uključuje i Sina i Duha Svetoga, ali gledano s ljudske perspektive, našim siromašnim rječnikom rekli bismo da je Otac „inicijator“ početka i kraja vremena. U tom smislu, Isus govori da ni anđeli ni Sin ne obznanjuju kraj vremena, već Otac. To dakako, ne znači da Sin ništa o tome ne zna. U svome božanstvu, on dijeli sve s Ocem, pa tako i sveznanje. Međutim, Sin jednako tako ne čini ništa protiv Očeve volje. Sjetimo se razgovora na početku Djela apostolskih, u izvještaju o Uzašašću: „Nato ga sabrani upitaše: "Gospodine, hoćeš li u ovo vrijeme Izraelu opet uspostaviti kraljevstvo?" On im odgovori: "Nije vaše znati vremena i zgode koje je Otac podredio svojoj vlasti.“Dakle, iako Sin zna sve o zadnjim danima, on to ne obznanjuje.

Druga vrsta tumačenja odnosi se na Isusovu ljudsku dušu. Crkvena je dogama da je Isus pravi Bog i pravi čovjek. On je svojim utjelovljenjem u potpunosti preuzeo sve ljudsko, uključujući ljudsku razumnu dušu. Rastao je, razvijao se kao i svi drugi ljudi. Međutim, ni u jednom trenutku nije prestao biti pravi Bog.  Nama je ljudima to dosta teško shvatiti i uvijek se mučimo kako pomiriti beskrajnost božanstva i ograničenost ljudskosti, ali upravo u tome se krije istina i specifičnost kršćanstva – da se Bog utjelovio. Utjelovivši se kao čovjek, Isus je morao preuzeti ograničenja ljudskosti da bi mogao ljudima prenijeti poruku spasenja. On koristi ljudski jezik, koji je ograničen, ali kroz njega ipak pronosi poruku Kraljevstva Božjega koja nadilazi sva ograničenja. Raspet na križu On pati, ali jednako tako to isto ograničeno ljudsko tijelo uskrsava i nadilazi sva ograničenja patnje. I sami Biblijski izvještaji nam pokazuju tu napetost. Što se tiče Isusova znanja, dobra usporedba može biti zgoda s Lazarom. Isus, došavši u Lazarov dom, pita (!) gdje su stavili tijelo. (Dakle, pokazuje ono što bi u ljudskim okvirima bilo okarakterizirano kao neznanje). Međutim, već u sljedećem trenutku on u svom božanskom djelovanju nadilazi svako ljudsko ograničenje i ustaje Lazara iz mrtvih. Stoga su neki teolozi tumačili Mk 13,22 i Mt 24,36 u tom dvostrukom smislu – s jedne strane Isus pokazuje prividno neznanje u odnosu na svoje slušatelje i time pokazuje ograničeni aspekt ljudskosti. S druge strane, on proriče događaje posljednjih dana (Mt 24,25) i sam se u knjizi Otkrivenja pojavljuje kao Spasitelj. 

Nadam se da sam ti ovim kratkim prilogom razjasnio neke zabune. U nastavku ti donosim još isječak iz Katekizma koji se kratko referira na Isusovu spoznaju. Ukoliko te zanima više o ovoj temi, članak profesora Carla može poslužiti kao dobar pregled različitih tumačenja: http://www.mountainretreatorg.net/articles/only_the_father_knows.shtml (na engleskom jeziku). Jednako informativan može biti i članak iz Katoličke enciklopedije o Kristovom znanju: http://www.newadvent.org/cathen/08675a.htm (također na engleskom jeziku).

BTB,

Don Damir


KRISTOVA DUŠA I NJEGOVA LJUDSKA SPOZNAJA 

471 Apolinar Laodicejski tvrdio je da je u Kristu Riječ uzela mjesto ljudske duše ili duha. Protiv te zablude Crkva je ispovjedila da je vječni Sin uzeo i razumnu ljudsku dušu.[96] 

472 Ljudska duša koju je Sin Božji uzeo posjeduje pravu ljudsku spoznaju. Kao takva, ova nije mogla po sebi biti neograničena: događala se u povijesnim uvjetima svoga postojanja u prostoru i vremenu. Zato je Sin Božji, postavši čovjekom, mogao pristati da "raste u mudrosti, dobi i milosti" (Lk 2,52) i morao se zanimati za ono što se u ljudskom stanju može dokučiti samo iskustvom.[97]To bijaše posve u skladu sa stvarnošću njegovog svojevoljnog poniženja kad je uzeo "lik sluge" (Fil 2,7). 

473 Ali u isto vrijeme, ta uistinu ljudska spoznaja Sina Božjega izražavala je božanski život njegove Osobe.[98]"Ljudska narav Sina Božjega, ne od sebe nego po svom ujedinjenju s Riječju, spoznavala je i očitovala u Kristovoj Osobi sve ono što dolikuje Bogu".[99]Tu je u prvom redu prisna i neposredna spoznaja koju utjelovljeni Sin Božji ima o svome Ocu.[100]Sin je Božji i u svom ljudskom spoznanju očitovao božansku pronicavost koju je imao o tajnim mislima ljudskih srdaca.[101] 

474 Ljudska se Kristova spoznaja, po svojem sjedinjenju s božanskom Mudrošću u Osobi utjelovljene Riječi, u punini koristila znanjem vječnih nauma koje bijaše došao objaviti.[102] Ono što u tom području kaže da ne zna,[103] izjavljuje drugdje da nema poslanja da to objavi.[104] 

[97] Usp. Mk 6,38; 8,27; Iv 11,34; itd. 
[98] Usp. SV. GRGUR VELIKI, Pismo Sicut aqua, DS 475. 
[99] SV. MAKSIM ISPOVIJEDALAC, Quaestiones et dubia, 66: PG 90, 840A. 
[100] Usp. Mk 14,36; Mt 11,27; Iv 1,18; 8,55, itd. 
[101] Usp. Mk 2,8; Iv 2,25; 6,61; itd. 
[102] Usp. Mk 8,31; 9,31; 10,33-34; 14,18-20.26-30. 
[103] Usp. Mk 13,32. 
[104] Usp. Dj 1,7.



Postavite novo pitanje

Ukoliko niste pronašli odgovor na ono što vas zanima, možete postaviti novo pitanje preko ove forme.

Don Damir Stojić

don Damir Stojic Don Damir Stojić, svećenik salezijanac, trenutno je studentski kapelan Grada Zagreba. Ako želite saznati više o njemu i njegovu radu, kliknite ovdje.

Povratak na vrh