Uredovno vrijeme: Uto.-Pet. 16h-18h; SD Cvjetno naselje, Odranska 8, 10000 Zagreb; e-mail: studentski.kapelan@gmail.com

Ratovi u Bibliji

Da li je i koje ratove Bog odobrio u svojim zakonima Mojsiju i kakva je pravila za njih propisao? 


Ponovno se vraćamo na važnost ispravnog shvaćanja i tumačenja Biblije. Zlatno pravilo je uvijek – čitati Bibliju kao knjigu koja sadrži istine potrebne radi našega spasenja, otkriti što mi pisac želi poručiti a važno je za moj odnos s Bogom. U skladu s tim, Biblija nije niti može biti nikakva prirodnoznanstvena teorija, ali ni priručnik o ratovanju. Kada se govori o ratovima, najčešća pitanja se vežu uz deuteronomističke povijesne knjige. Međutim, njihova namjena je otpočetka bila samo jednim dijelom „povijesna“ u današnjem smislu. Tu se radi o jednom „svetoj povijesti“, povijesti promišljen sa stajališta odnosa s Bogom, povijesti prezentiranoj na takav način da narodu da odgovor ne na pitanje „Tko je sudjelovao u toj i toj bitci“ i sl. već na pitanja „Tko je vladar povijesti? Brine li se on za svoj narod? Što trebamo učiniti da ostanemo u njegovoj blizini?“.  Teološka interpretacija povijesti želi reći da se povijest odigravala na pozitivan ili negativan način u skladu s tim je li narod poštivao Božji zakon ili nije.

Osvrnimo se na jedno od težih mjesta i promotrimo koja je razlika između teološkog i historiografskog izvještaja o nekom događaju. U Jošijinoj knjizi, kod ulaska u osnvojeni grad Izraelci čine „herem“ i moraju pobiti sve što je živo. To je vrlo težak tekst koji djeluje na više razina značenja. Iako ga možemo čitati kao običan etnocid, on nam govori i nešto posve drugo. Njime se iskazuje da čitava Zemlja pripada Jahvi i tu se uništavanje povezuje sa žrtvom paljenicom. Uništenjem Izraelci daju Jahvi ono što pripada samo njemu. Oni to  ne smiju zadržati sebi (primjerice u svrhu robovlasništva). Taj tekst u današnjem kontekstu ne znači da ja mogu drugoga uništavati. Slika Izraelskog osvajanja je to da time da se osvajač ne služi bogatstvima grada. Upravo suprotno, on mora dati „žrtvu“ Jahvi (odreći se vlasništva). Zašto srebro i zlatno nije moralo biti uništeno, a ljudi i životinje su morali biti? Zato što su zlato i srebro mogli biti pohranjeni u hramsku riznicu kojom se nitko nije smio koristiti, a živa stvorenja se tamo nije moglo zatvoriti. Logika koja stoji u pozadini teksta je: Sve ono što se može pohraniti u riznicu i čime se itko drugi ne može služiti neka bude posvećeno Jahvi u riznici, a sve drugo s čime bi se netko mogao poslužiti – neka se uništi jer nije dostojno da čovjek sebi uzima za pravo vladati nad onim što pripada isključivo Bogu. Ukratko – daj Bogu Božje i ne prisvajaj sebi ono što isključivo njemu pripada.

Povijest izraelskog naroda je trajala stoljećima i rast u spoznaji Boga bio je postupan, tako da se s vremenom sve više i više odmicalo od slika rata i borbe prema čovjekovoj unutrašnjosti. Trauma sužanjstva u kojoj su Izraelci i sami bili potlačeni te proročko djelovanje pomogli su da se u narodu sve više iskristalizira svijest o potrebi jednog novog kraljevstva, utemeljenog na pravdi i ljubavi, na zakonu upisanom u srcu! Bog je takav bio oduvijek, samo ga narod nije odmah mogao takvog spoznati. Danas, kada imamo jasnu Isusovu zapovijed ljubavi, pa čak i prema neprijateljima i prošle događaje iz svete povijesti trebamo interpretirati s tog polazišta. Nemamo više nikakvog temelja za opravdanje bilo kakvog nepravednog rata „u ime“ Boga.

BTB,

don Damir



Postavite novo pitanje

Ukoliko niste pronašli odgovor na ono što vas zanima, možete postaviti novo pitanje preko ove forme.

Don Damir Stojić

don Damir Stojic Don Damir Stojić, svećenik salezijanac, trenutno je studentski kapelan Grada Zagreba. Ako želite saznati više o njemu i njegovu radu, kliknite ovdje.

Povratak na vrh