Uredovno vrijeme: Uto.-Pet. 16h-18h; SD Cvjetno naselje, Odranska 8, 10000 Zagreb; e-mail: studentski.kapelan@gmail.com

Adam i Eva

Poštovani don Damire,
Ne znam kako bih najbolje formulirala pitanje, ali nadam se da ćete razumjeti što me točno zanima. Naime, ponukana vašim ovotjednim predavanjem na temu Adama i Eve, razmišljala sam malo o tome i shvatila kako imam par nejasnoća vezanih uz tu temu. Nije mi jasno ako su Adam i Eva samo biblijske slike, zašto mi analiziramo događaj u Edenu kao da se zaista dogodio? Kažemo da smo naslijedili istočni grijeh od svojih praotaca, kako je to moguće, ako oni nisu ni postojali? Znam da se Biblija ne tumači doslovno, pa me zanima kako Crkva tumači taj tekst o Adamu i Evi, to jest odakle nama onda istočni grijeh.
Imam još jedno pitanje vezano uz sličnu temu. Kako razlikujemo koji je tekst u Bibliji samo slika, a koji stvaran događaj.


Pitanje o tome koliko je bilo praroditelja djelomice spada i u domenu znanosti i u domenu religije. Kad o tome govorimo sa stajališta religije, moramo paziti da ne prelazimo svoje teološke kompetencije. Biblija nam donosi istine „radi našega spasenja“ i ono što nam izvještaj o stvaranju želi reći jest neprijeporna istina da je grijeh u svijet došao po čovjeku. Novi zavjet nam kasnije donosi i izvještaj o otkupljenju od tog grijeha koje je Krist (novi Adam) ostvario za nas. Kada želimo nekome prenijeti neke važne istine, uvijek biramo način kako to reći. Ponekad nešto objasnimo kroz priču, kroz primjer, kroz metaforu itd. No, ako smo se odlučili za takav način govora ne znači da je istina koju smo željeli prenijeti „manje istina“. O problemu tumačenja Svetog pisma već sam ranije ponešto pisao u svojoj kolumni „Ispravno čitanje sv. Pisma“. Ukratko, dogmatska konstitucija Drugog vatikanskog koncila Dei verbum nam govori:

„Budući je Bog u Svetom pismu govorio po ljudima na ljudski način, to tumačitelj Sv. pisma, da bi proniknuo ono što je Bog htio priopćiti, mora pažljivo istraživati što su hagiografi [=sveti pisci] stvarno htjeli reći i što je Bog odlučio njihovim riječima otkriti.“ (DV 3,12) A da bi pravilno otkrili ono što su hagiografi htjeli reći moramo uzeti u obzir:

  1. specifičnost izričaja književnih vrsta
  2. vremenske i kulturne odrednice
  3. osobitosti načina shvaćanja, izražavanja i propovijedanja u to doba
  4. činjenicu da se Sveto Pismo mora tumačiti istim duhom kojim je i napisano uzimajući u obzir jedinstvo cijeloga Pisma, živu Predaju Crkve i analogiju vjere.

Želi nam se reći da preko teksta pokušavamo doći do istina koje nam biblijski pisac želi prenijeti. A ono što on želi nije prirodoznanstvena rasprava, već pitanje nastanaka grijeha. I sigurna je istina da je on po čovjeku došao, da je narušio odnos s Bogom i da je od tog trenutka ušao u svijet i prenio se na sve ljude. Kada idemo razmišljati o tome u prirodoznanstvenim terminima, stvari postaju dosta teže, velikim dijelom zato što ni prirodne znanosti nemaju sigurno definiran odgovor na sva pitanja o čovjekovu razvoju i podrijetlu. Vjekoslav Bajsić, pokojni profesor na Katoličkom bogoslovnom fakultetu, u svojoj knjizi „Granična pitanja teologije i prirodnih znanosti“ u jednom dijelu se osvrnuo i na problem koji vi navodite pa Vam donosim i ulomak iz knjige:

Bez obzira na to koliko je bilo roditelja, izvještaj o Adamu i Evi kazuje da ih je sve stvorio Bog u smislu da je Bog u njih udahnuo živu dušu. I više, stvoreni su dobri, a ne zli, kao što smo mi stvoreni dobri, a ne zli. Usprkos tome, u ljudskim bićima postoji temeljna sklonost grijehu koja nadilazi osobni grijeh što ga možemo počiniti. I ta sklonost zlu dio je izopačenosti koju su ljudska bića donijela na svijet, to nije dar od Boga. Stoga bismo mogli sačuvati bit pojma "iskonskog grijeha" (iako ta terminologija nije tehnički biblijska, nego prije odražava misao sv. Augustina i drugih crkvenih otaca). Također možemo priznati kako je dobro vješta biblijska pripovijest o Adamu i Evi prenijela ideju o grijehu i njegovu podrijetlu. Teško bismo našli bolju suvremenu zamjenu za tu pripovijest.

Hipoteza da čitav ljudski rod potječe od jednog čovjeka naziva se monogenizmom. Suprotna hipoteza, tj. porijeklo ljudskoga roda iz više korijena jest poligenizam. (…) Iz poligenizma rađa se teološki problem povezan s drevnom crkvenom doktrinom o istočnom grijehu. Teškoća nije toliko sa strane same Biblije usprkos tomu što se, barem u 2. glavi Postanka, govori o Adamu kao jedinki, nego sa strane teologije. Istočni grijeh (v. Post 3) smatra se i osobnim Adamovim grijehom i grijehom naravi, jer se ta ljudska narav u početku sva nalazila ostvarena u Adamu. Adamovi potomci primaju iskvarenu ljudsku narav, te im je potrebno spasenje, što ga donosi Krist kao drugi Adam. Logički je, međutim, temeljna i polazna točka vjere da je Krist spasitelj svih ljudi. Svi su, dakle, grešni, te svi potječu od Adama u kojemu je narav bila pala. Postoji teološki paralelizam između Krista i Adama. Stoga enciklika "Humani generis" isključuje mogućnost prihvaćanja poligenizma (…):

»Kad pak je riječ o drugoj hipotezi, tj, o poligenizmu kako ga nazivaju, tada sinovi Crkve ne uživaju takve slobode [misli se sloboda istraživanja porijekla ljudskoga tijela]. Kršćani ne mogu prihvatiti ono mišljenje po kojemu oni koji ga drže tvrde da je ili poslije Adama ovdje na zemlji bilo pravih ljudi koji nisu naravnim rađanjem potjecali od njega kao od praroditelja svih ili pak da Adam znači neko mnoštvo praroditelja; jer se nipošto ne vidi kako bi se takvo mišljenje moglo uskladiti s onim što vrela objavljene istine i crkveno učiteljstvo iznose o istočnom grijehu, koji proizlazi iz doista počinjena grijeha od jednoga Adama, koji grijeh, prenesen svima rađanjem, svakomu je vlastit."

O tom tekstu, o njegovoj teološkoj kvalifikaciji, odmah je bilo rasprave. Papa, naime, ne isključuje jednostavno poligenizam, nego obrazlaže zašto se ne može prihvatiti takvo mišljenje. Problem nije toliko u tom potječu li svi današnji ljudi od jednoga, nego se zahtijeva da svi ljudi uopće potječu od jednoga; Krist je, naime, spasitelj svih ljudi. No kako u enciklici stoji da se ne »vidi« kako bi se poligenizam mogao spojiti s doktrinom o istočnom grijehu, može se pomišljati da poligenizam ne bi bio odbačen kad bi se vidjelo kako se može uskladiti s tom doktrinom. Prema tomu, nipošto nije isključeno daljnje teološko istraživanje, štoviše, enciklika je potaknula teologe na produbljeni studij o naravi istočnoga grijeha. Enciklika je, općenito govoreći, bez sumnje stvorila pogodniju atmosferu za dijalog s prirodoslovcima, pogotovo što je i opća duhovna atmosfera nakon 2. svjetskog rata bila pogodnija za to.

Želim ti puno sreće u daljnjem istraživanju i teološkom rastu!

BTB,

don Damir



Postavite novo pitanje

Ukoliko niste pronašli odgovor na ono što vas zanima, možete postaviti novo pitanje preko ove forme.

Don Damir Stojić

don Damir Stojic Don Damir Stojić, svećenik salezijanac, trenutno je studentski kapelan Grada Zagreba. Ako želite saznati više o njemu i njegovu radu, kliknite ovdje.

Povratak na vrh