Uredovno vrijeme: Uto.-Pet. 16h-18h; SD Cvjetno naselje, Odranska 8, 10000 Zagreb; e-mail: studentski.kapelan@gmail.com

Propovjednik

U kojem ključu čitati starozavjetnu knjigu Propovjednika koja, doista, jest pohvala Božje mudrosti i veličine, ali nakon svega jedino što ostaje su ključne riječi o ispraznosti i pustoj tlapnji od života, s čime se lako složiti. Ana


Draga Ana,

Prije svega, želio bih ti čestitati na zanimanju za Bibliju. Nadam se da ćeš i dalje nastaviti proučavati svoju vjeru. Za širi kontekst preporučio bih ti komentare o biblijskim knjigama koji se nalaze priloženi u gotovo svakom hrvatskom izdanju te zasebne komentare kojih i na našem jeziku ima već prilično.

Što se tiče tvoga pitanja, Propovjednikovu knjigu (kao i sve druge biblijske knjige) treba čitati u kontekstu vremena i utjecaja u kojemu je pisana te u sklopu cjelokupnog kanona, tj. u povezanosti s drugim knjigama Objave. Ona spada u korpus djela mudrosne literature i u odnosu na druge starozavjetne knjige nastala je dosta kasno. Najvjerojatnije je knjiga pisma krajem 3. st. pr. Kr., dakle u vrijeme kad je Palestina bila pod snažnim utjecajem helenizma. To je vrijeme snažnih previranja, istovremenog otvaranja helenističkoj misli i straha od gubljenja vlastite samobitnosti. Sve je to snažno utjecalo na formiranje Propovjednikove misli i ostavilo traga u njegovoj knjizi.

Profesor Ivan Dugandžić, pišući o Propovjednikovoj knjizi kaže da je vrijeme previranja u kojemu je knjiga nastala obilježeno, između ostalog, i krizom prijašnjeg uvjerenja kako stanje čovjekova života odgovara njegovim djelima. U tom pogledu Propovjednika muči isto pitanje kao i Joba: Jesu li dobro i zlo na zemlji adekvatno nagrađeni? U svom odgovoru na to pitanje Propovjednik je daleko radikalniji od Joba. Dok se Job doduše muči tim pitanjem, ali još uvijek ostaje u uvjerenju da Bog, nakon izdržane kušnje, ipak nagrađuje dobro, Propovjednik to odlučno niječe. On je uvjeren kako iskustvo života snažno opovrgava takvo uvjerenje (Prop 7,25-8,14). Za njega, sreća je lažljiva i čovjek nalazi neku utjehu samo u uživanju onih sitnih radosti koje mu život još pruža (3,12sl; 8,15; 9,7-9), ali ni to čovjeka ne može utješiti. On cijeli svoj život ostaje nezadovoljen i neutješen (3,21; 9,10; 12,7). No najčudnije je što knjiga ni ne pokušava dati neki novi odgovor. On samo razotkriva nemogućnost tradicionalnih uvjerenja, ali ih ničim ne nadomješta. Umjesto toga, cijelom knjigom dominira neka čudna bespomoćnost. Ipak, unatoč svemu, Propovjednik ne napušta razočaran svoju vjeru. Iako on ne skriva kako ne shvaća Božje upravljanje čovjekovom sudbinom, njegova knjiga ipak nudi sljedeće pozitivne savjete:

·  Bog nije dužan čovjeku polagati račun (3,11.14; 7,13),

·  Čovjek treba iz Božje ruke prihvatiti i patnju i radost (7,14),

·  Čovjek treba držati zapovijedi i Boga se bojati (5,6; 8,12sl).

Dakle, unatoč svoj nesigurnosti i zamršenosti ljudskoga života, pa i pravoj razočaranosti u sam život, Propovjednik ostaje čvrsto oslonjen na Boga. Njegovu knjigu treba čitati kao dio biblijskog kanona u nastanku, a ne izdvojenu samu za sebe. Ona ima karakter prijelaznog djela i predstavlja samo jednu stepenicu u religioznom razvoju Izraela. Treba uvijek imati u vidu i to da je ona najvjerojatnije služila kao neka vrsta udžbenika u prijelomnom vremenu. Autor pretpostavlja da njegovi čitatelji u hramu slušaju Toru i Proroke, ali je svjestan da im to nije dovoljno, jer ni sami svećenici se ne drže toga u životu. U prihvaćanju Zakona i Proroka i istodobno u kritičkom stavu prema njima Propovjedniku je sličan Isus iz Nazareta. 

Propovjednika je moguće shvatiti samo kao pokušaj da se od helenističkoga pogleda na svijet prihvati što je moguće više, a da se pritom ne zataji Izraelova duhovna baština. Učeći kako čovjek ne smije postati žrtva zemaljskih dobara, Propovjednik nije daleko od odgovora koji će doći poslije njega. On je na pragu odgovora Novoga zavjeta, da je će i dobro i zlo biti pravedno nagrađeni tek na drugom svijetu.

Profesor Celestin Tomić komentirajući knjigu dodaje da je pitanje trpljenja u Propovjedniku jasno i akutno postavljeno, ali nije pružen odgovor koji bi mogao zadovoljiti. Ipak, time što postavlja problem Propovjednik utire put njegovom rješenju. On očito nije zadovoljan tradicionalnim rješenjem, nego traži novo. Njega nalazimo djelomično u Knjizi mudrosti, a potpuno u životu i nauci Isusa Krista. Formulirat će da Rim 8,18: "Patnje sadašnjeg vremena nisu dostojne usporedbe sa slavom koja će se objaviti u nama".

BTB,

Don Damir



Postavite novo pitanje

Ukoliko niste pronašli odgovor na ono što vas zanima, možete postaviti novo pitanje preko ove forme.

Don Damir Stojić

don Damir Stojic Don Damir Stojić, svećenik salezijanac, trenutno je studentski kapelan Grada Zagreba. Ako želite saznati više o njemu i njegovu radu, kliknite ovdje.

Povratak na vrh