Uredovno vrijeme: Uto.-Pet. 16h-18h; SD Cvjetno naselje, Odranska 8, 10000 Zagreb; e-mail: studentski.kapelan@gmail.com

Čitanje SZ

Prošlih dana sam čitao o egipatskim pošastima i zaintrigiralo me to što se Bog odlučio da ubije sve prvorođence u Egiptu osim Izraelaca! Možete li mi to objasniti, jer mi se to nekako čini kao pregruba kazna za bilo koga? Hrvoje


Dragi Hrvoje,

Čitavi izvještaj o „deset egipatskih zala“ ima za cilj pokazati da je Bog jedini gospodar svijeta, života i čitavog svemira. Sjetimo se da je faraonova uredba bila da se sva izraelska muška djeca moraju ubiti. U sustavu egipatske religije, faraon je predstavljao božanstvo na zemlji. U svojoj moći on se postavio kao vladar svijeta, života i smrti njegovih podanika. Stoga niz događaja u Egiptu koji se događaju preko Mojsija pokazuje kako faraon nije nikakvo božanstvo, već je zapravo JHVH jedini gospodar prirode, nebeskim pojava, a u konačnici i života i smrti svih ljudi. Kao vladar tada najvećeg carstva na svijetu, faraon to nažalost nije mogao prihvatiti.

Najprije je važno zapaziti da nisu djeca ta koja trpe kaznu.  S obzirom da ona nisu počinila nikakav grijeh, njihovi životi su ponovno samo prešli u Božje ruke. Kaznu su pak pretrpjeli Egipćani, kako bi uvidjeli da svoja zlodjela i shvatili da je jedino Izraelov Bog istinski vladar svemira. Postojala su i drugačija tumačenja ulomka o prvorođencima. Rabi Mordecai Becher smatra da je riječ “prvorođenci” mogla označavati više socijalne slojeve u Egiptu. Neki drugi učenjaci su smatrali da taj pojam označava vođe egipatskih obitelji, uključujući svećenike egipatske religije. No, čini mi se da su takva objašnjenja nisu posve uvjerljiva. Za antički način razmišljanja, taj ulomak govorio o nečemu što je „pregruba kazna,“ već tužna posljedica faraonove zaslijepljenosti. Deseto zlo, kao što znamo, dolazi nakon prethodnih devet od kojih nijedno nije moglo slomiti tvrdokornost faraona.

Možda nas može nas zbuniti redak koji govori o tome da je Bog taj koji je otvrdnuo srce faraona (Izl 4,21; Izl 7,3). Dakako, bilo bi nepošteno da Bog najprije onemogući faraonu da promijeni mišljenje, a onda ga zbog te nemogućnosti kažnjava. Međutim, ako pobliže promotrimo biblijski tekst vidjet ćemo da je situacija puno složenija nego što se čini na prvi pogled. Iako je na „otvrdnuće“ faraonova srca nekoliko puta pripisano Bogu (npr. Izl 9,12; 10,20; 10,27 itd.), na više mjesta je navedeno da je faraon sam otvrdnuo svoje srce (Izl 7,13; 8,15; 9,35; 13,15 itd.) Tijekom prvih pet zala, nedvojbeno se navodi da je faraon taj koji je otvrdnuo svoje srce. Poznati židovski teolog Maimonides tumačio je da je faraon svojim zlim djelima toliko otvrdnuo svoje srce da je uklonio svaku mogućnost obraćenja. Bog nije naveo faraona da čini zlo, ali je on svojom ustrajnošću na porobljavanju i zlostavljanju Izraelaca postao posve zaslijepljen. Što bi onda značilo da je Bog otvrdnuo srce faraona? Glagol חזק koji je ovdje preveden s „otvrdnuti“ ima više značenja: ojačati, potvrditi, osnažiti. Često se koristi u smislu izvršiti dužnosti, ustrajati. Sveti Augustin je u Pismu Sixtu pojašnjavao što znači „otvrdnuti“ srce (u mom prijevodu): „Bog ne otvrdnjava srce tako što unosi zlo u njega, već tako što mu ne udjeljuje milost.“ (Non obdurate Deus impertiendo malitiam, sed non impertiendo misericordiam.) Ili na drugom mjestu: „Bog nije uzrok otvrdnuća srca, već se kaže da otvrdne one koje ne omekšava, da osljepljuje one koje ne prosvijetli, da odbacuje one koje ne poziva.“ (Non operatur Deus in homine ipsam duritiam cordis; sed indurare eum dicitur quem mollire noluerit, sic etiam excaecare quem illuminare noluerit, et repellere eum quem noluerit vocare.) Dakle, pripovijest s faraonom se može potpunije shvatiti ako otvrdnuće faraonova srca shvatimo kao posljedicu faraonovih zala nad Izraelom. U svojoj sljepoći, faraon više nije mogao uvidjeti da on nije vladar svemira, života i smrti. Bog je „otvrdnuo“ faraonovo srce time što mu je dopustio da slijedi svoje odluke i podnosi posljedice svoje okorjelosti. Prema tome, kazna o kojoj govoriš je tužna posljedica ljudske okorjelosti. Ipak, unatoč faraonovu odolijevanju, Bog je pokazao svoju veličinu izbavivši Izraelce. Smrt prvorođenaca je u svim kasnijem generacijama bila Izraelcima podsjetnik da svi životi pripadaju Bogu.

Nama se danas može činiti da cjelokupna povijest Odabranog naroda preokrutna. Međutim, treba imati na umu da je već vrlo rano postojala svijest o težini navedene kazne. U Talmudu se govori kako su anđeli, dok su se Egipćani gušili u Crvenom moru, htjeli zapjevati pjesmu slave Bogu. Bog ih je zaustavio rekavši: „Djela Mojih ruku se guše u moru, a vi biste pjevali pjesme radosnice preda Mnom?“ (Sanh. 39b) Sve do danas Izraelci se u slavlju Pashe prisjećaju Božje tuge tijekom Izlaska. Dok se recitira izvještaj o deset egipatskih zala, kaplje se po jedna kap vina. Te kapi predstavljaju Božje suze. Na taj način, iako slave najveći događaj svoje povijesti, Izraelci žale zbog patnje drugih stvorenja.

BTB,

Don Damir



Postavite novo pitanje

Ukoliko niste pronašli odgovor na ono što vas zanima, možete postaviti novo pitanje preko ove forme.

Don Damir Stojić

don Damir Stojic Don Damir Stojić, svećenik salezijanac, trenutno je studentski kapelan Grada Zagreba. Ako želite saznati više o njemu i njegovu radu, kliknite ovdje.

Povratak na vrh