Uredovno vrijeme: Uto.-Pet. 16h-18h; SD Cvjetno naselje, Odranska 8, 10000 Zagreb; e-mail: studentski.kapelan@gmail.com

Sveto Pismo - Stari Zavjet

Pokušavam čuti Božju Riječ i razumjeti je i pohraniti je u srcu. I to mi je uspjevalo do danas. Ne razumijem čitanje Suci 11,29-39.
"...i izvrši na njoj zavjet što ga bijaše učinio." Zar je ubio kćer? Kako gledati ispravno na ovo čitanje i na Boga koji dopušta. Ono sa Abrahamom je drugačije, kada je skoro žrtvovao sina ali ovo...Molim Vas objasnite mi da i ja mogu obraniti našeg Boga kojega zbog toga neki nazivaju na forumima, -baš za ovo čitanje - zločestim. Naljepša hvala. Martina


Draga Martina,

Čitanje iz knjige Sudaca doista spada među kompleksnije Biblijske ulomke. Kao što si već i sama primijetila, postoji velika razlika između ove žrtve i Abrahamove žrtve, kako u izvršenju, tako i u motivu. Ulomak o Abrahamu i Izaku nalazimo u 22. poglavlju Knjige Postanka, gdje pratimo povijest patrijarha, dakle razdoblje daleko prije Izlaska iz Egipta i sklapanja saveza. Ideja izvještaja je prikazati snagu Abrahamove vjere. Poslanica Hebrejima se referira na to mjesto govoreći kako je Abraham prihvatio Božji poziv zato što je vjerovao da će mu Bog i iz smrti povratiti sina: „Vjerom Abraham, kušan, prikaza Izaka. Jedinca prikazivaše on koji je primio obećanje, kome bi rečeno: Po Izaku će ti se nazivati potomstvo! - uvjeren da Bog može i od mrtvih uskrisiti.“ (Heb 11, 17-19) Osim što se ukazuje na veliku Abrahamovu vjeru, čini se ujedno i veliki civilizacijski korak naprijed jer se želi reći da Bog ne želi ljudske žrtve. (U to vrijeme običaj prinoša ljudskih žrtava idolima bio je raširen među narodima Bliskog i Srednjeg istoka). Vrlo važno je zamijetiti da u cijeloj pripovijesti o žrtvovanju Izaka inicijativa uvijek potječe od Boga koji se Abrahamu obraća.

Što se tiče ulomka iz Sudaca, najprije treba imati na umu da se radi o kasnijem razdoblju Izraelske povijesti koje slijedi nakon Izlaska iz Egipta, sklapanja Saveza i osvajanja Obećane zemlje. U to vrijeme već postoji eksplicitno zakonodavstvo protiv pronosa ljudskih žrtava:

  • Ne smiješ dopuštati da koje tvoje dijete bude žrtvovano Moleku; ne smiješ tako obeščašćivati ime Boga svoga. Ja sam Jahve! (Lev 18, 21)
  • Ta Jahvi je zazorno i mrsko sve što su oni činili svojim bogovima. Čak su svoje sinove i kćeri spaljivali u čast svojim bogovima. (Pnz 12,31)
  • Kad uđeš u zemlju koju ti daje Jahve, Bog tvoj, nemoj se priučavati na odvratne čine onih naroda. Neka se kod tebe ne nađe nitko tko bi kroz oganj gonio svoga sina ili svoju kćer; tko bi se bavio gatanjem, čaranjem, vračanjem i čarobnjaštvom; nitko tko bi bajao, zazivao duhove i duše predaka ili se obraćao na pokojnike. (Pnz 18, 10-11)

Prema tome, možemo odmah ustvrditi ustvrditi da Bog zasigurno od Jiftaha nije zatražio ubijanje i žrtvovanje kćeri. Osim vrlo jednoznačne zapovijedi „Ne ubij!“, Levitski i Ponovljeni zakon vrlo jasno osuđuju ljudske žrtve i opisuje ih kao nešto što je Bogu odvratno. Stoga i sama situacija s Jiftahom postaje još više zbunjujuća. Biblijski komentari generalno navode nekoliko načina objašnjenja ulomka o Jiftahovom zavjetu.

  • Prvo i najizravnije je da se doista radilo o ljudskoj žrtvi. Vidjet ćemo kasnije da se iz teksta to ne može posve nedvojbeno zaključiti. No, ukoliko se kojim slučajem radilo o tome, možemo biti sigurni da takvo djelo nije rezultat ni Božjeg zahtjeva niti nadahnuća, već ozbiljan prekršaj zapovijedi očuvanja života. Židovska rabinska tradicija smatra da se doista radilo o ljudskoj žrtvi, ali da je taj tekst ilustracija odvratnosti žrtvovanja ljudi. Josip Flavije, pisac iz prvog stoljeća, također govori kako takvo djelo nije bilo u skladu niti sa Zakonom niti s Božjom voljom.
  • U isto vrijeme, neobično je da Jiftah u vrijeme važne bitke Bogu želi ugoditi činom koji se označava kao odvratnost u Božjim očima. Jedan dio bibličara stoga smatra da Zakon u vrijeme Sudaca još nije postojao u svojem razvijenom obliku te da je se još uvijek. Pri tome je Jeftahov slučaj sam još jedan od primjera postupnog progresa prema sve razvijenijem shvaćanju morala.

·  U novije vrijeme dosta je prošireno mišljenje je da se u tekstu ne radi o ubijanju i spaljivanju kćeri, već o nekom obliku duhovne žrtve, tj. trajnog celibata. E.W. Bullinger je još prije više od 100 godina iznio tezu da se hebrejski prefix "ו־(v'-)" koji se najčešće prevodi s „i“ (sastavnim veznikom), može prevesti i rastavnim veznikom „ili“. Prema Bullingeru, pravilan prijevod hebrejskog teksta bi glasio: „tkogod se prvi pojavi na vratima moje kuće i krene mi u susret kada se budem vraćao kao pobjednik iz boja s Amoncima bit će Gospodinov ILI ću prinijeti žrtvu paljenicu.“ Kako Jeftahova kćerka nije mogla biti prinijeta kao žrtva paljenica, Bullinger smatra da se na nju odnosio dio rečenice „bit će Gospodinov.“

Razlozi koji se navode u prilog ovog posljednjeg stajališta su tekstualni indikatori koji bi u slučaju da se radi o stvarnoj ljudskoj žrtvi paljenici bili neobični. Prije svega tu je dvomjesečni period oplakivanja, a posebice inzistiranje na spominjanju djevičanstva:

Onda [Jiftahova kći] zamoli svog oca: "Ispuni mi ovu molbu: pusti me da budem slobodna dva mjeseca; lutat ću po gorama sa svojim drugama i oplakivati svoje djevičanstvo.""Idi", reče joj on i pusti je na dva mjeseca. Ona ode sa svojim drugama i oplakivaše na gorama svoje djevičanstvo.Kada su prošla dva mjeseca, ona se vrati ocu i on izvrši na njoj zavjet što ga bijaše učinio. I nikada nije upoznala čovjeka.” (Suci 11, 37-39)

Dakle, u samo nekoliko redaka djevičanstvo se spominje puno puta, što sugerira da Biblijski pisac želi staviti osobit naglasak na tu riječ. Jednako tako, zadnja rečenica „I nikada nije upoznala čovjeka” bila bi nepotrebna u slučaju da se radilo o ubojstvu jer je samorazumljivo da netko tko je ubijen nikada nije upoznao čovjeka nakon toga. Može se javiti pitanje zašto se ističe tako velika tuga ako se radi samo o trajnom djevičanstvu. Treba imati na umu da takav način života nije bio cijenjen u Židovstvu. Ostati neoženjen/neudata značilo je da ta osoba samome sebi ukida mogućnosti da se iz njegove ili njezine porodice rodi Mesija. U ovom ulomku stvar je dodatno otežana činjenicom da Jiftah osim svoje kćeri nije imao nijednu drugu kćer ili sina.

Kao što sam već napomenuo, rasprava oko ovoga teksta vodi se već tisućljećima. Teško je sada ulaziti u sve aspekte tekstualne kritike i u detalje svega onoga što je o ovome već napisano. Ipak, ono što je važno zapamtiti je činjenica da tekst nigdje ne sugerira da je čin žrtvovanja osobe, u slučaju da je bio izvršen, nešto pozitivno. Čak i u najtamnijoj varijanti događaja vidi se jasno žaljenje i kajanje zbog lakomislene pogreške koja je mogla biti zaobiđena.

BTB,

Don Damir



Postavite novo pitanje

Ukoliko niste pronašli odgovor na ono što vas zanima, možete postaviti novo pitanje preko ove forme.

Don Damir Stojić

don Damir Stojic Don Damir Stojić, svećenik salezijanac, trenutno je studentski kapelan Grada Zagreba. Ako želite saznati više o njemu i njegovu radu, kliknite ovdje.

Povratak na vrh