Uredovno vrijeme: Uto.-Pet. 16h-18h; SD Cvjetno naselje, Odranska 8, 10000 Zagreb; e-mail: studentski.kapelan@gmail.com

Sveta Obitelj

Nedavno sam pogledao video film "Sveta Obitelj" u kojem je prikazano da je Josip, prije nego je pristao biti Marijin muž, bio oženjen ali mu je žena umrla s kojom je imao troje djece. Do sada nikad nisam čuo niti pročitao da je tako bilo. Zanima me da li Vi o sv. Josipu više znate?


O svetom Josipu, ako ćemo se držati biblijskih spisa, svi mi jednako „ne znamo“. Hoću reći, sigurno znamo samo ono što nam donose evanđelja, a ti podaci su vrlo šturi. Treba imati na umu da evanđelisti nisu pisali romansirane biografije, već one podatke za koje su smatrali da su najbitniji za spasenje.

Već vrlo rano (drugo stoljeće) u kršćanstvu se javljaju spisi koji žele „popuniti praznine“ u Evanđeljima, pa tako donose podrobnije podatke o životima svete obitelji (prvenstveno Isusa). Te spise nazivamo apokrifnim evanđeljima. Rana Crkva ih nikada nije priznala kao autentične, niti je u njima prepoznala istinski apostolski nauk, ali su svejedno ostavili određeni utjecaj u kulturnoj povijesti. Sveti Josip se spominje u nekoliko takvih djela od kojih su najpoznatija tzv. Jakovljevo protoevanđelje (još se zove Marijino rođenje prema Jakovu), Psudo-Matejevo evanđeljeTomino evanelje i Priča Josipa Stolara.

Pisci ovih apokrifa su se našli zbunjeni činjenicom da se na nekoliko mjesta u kanonskim evanđeljima spominju „Isusova braća“, pa su tu činjenicu na neki način željeli pomiriti s činjenicom Marijina djevičanstva. Način koji im se činio najbolji je da donesu priču o Josipu prije nego što je upoznao Mariju. Prema Jakovljevljevu evanđelju, Josip je prije braka s Marijom bio udovac u poodmakloj dobio koji je već imao djecu. Spominje se kako mu je nad glavom doletjela golubica što je bio znak da on neće biti Mariji pravi muž, već zaštitnik. Tako je na romansiran način objašnjeno kako bi mogla postojati „Isusova braća“ ako je Marija bila i ostala djevica. Ponuđeno rješenje je tvrdilo da su to Josipova djeca iz prijašnjeg braka koja su onda Isusu bila „polubraća“. Još jednom napominjem da ovaj spis nije nikada bio priznat od Crkve kao vjerodostojan.

Na svu sreću, postoji i puno jednostavnije objašnjenje biblijskih redaka koji govore o Isusovoj „braći“. U nastavku ti donosim lijepo obrazloženje jednog od najpoznatijih bibličara, Raymonda E. Browna, iz knjige „Biblija – 101 pitanje i odgovor“ koju najsrdačnije preporučam!

BTB,

Don Damir

P. 65. Primijetio sam kako u opisivanju Marijine uloge u evanđeljima govorite o Isusovoj majci i "braći". Nije li to protestantski jezik?

U razgovoru o izrazu "braća" možda bi pomoglo da počnemo s onima koje taj izraz obuhvaća, a među njima daleko je najpoznatiji čovjek koji se zvao Jakov. U Novom zavjetu ima više Jakova. Na popisima Dvanaestorice koje je Isusu izabrao nalazi se jedan Jakov, brat Ivanov koji je Zebedejev sin, kao i Jakov Alfejev (vjerojatno sin Alfejev). No Jakov o kojemu je riječ nije član Dvanaestorice, nego onaj kojega Pavao spominje kao "Gospodinova brata" (Gal 1,19). Mk 6,3 i Mt 13,55 spominju ga uz četiri "brata" Isusova: Jakova, Josipa, Šimuna i Judu. Kao vođa jeruzalemskih kršćana taj je Jakov bio jedan od najvažnijih ličnosti u ranoj Crkvi. Njemu se pripisuju novozavjetna "Jakovljeva poslanica". Pretpostavljam da bih trebao spomenuti kako su kršćani kasnijih vremena dvojicu "braće", Jakova i Judu, pojednostavljeno poistovjetili s dvojicom apostola iz Dvanaestorice koji su nosili ta imena. To je pogrešno. Djela apostolska 1,13-14 jasno razlikuju "braću" i Dvanaestoricu.

Tako više novozavjetnih pisaca govori o "bratu (braći)" Gospodina (Isusa) upotrebljavajući uobičajenu grčku riječ za brata, a Marko/Matej u recima koje sam upravo spomenuo govore i o Isusovim "sestrama". Moramo se držati grčke terminologije i ne pokušavati pročišćavati tekst niti ga mijenjati zato što izaziva pitanja. Stoga je odgovor na vaše pitanje da izraz "Isusova braća" ne pripada protestantskom jeziku nego biblijskom.

P. 66. Što je s katoličkim učenjem da je Marija ostala djevica?

To je često opisano kao "katoličko" učenje, ali pojam je širi. Pravoslavna i istočne crkve te mnoge ugledni anglikanci/episkopalci, smatraju da je Marija ostala djevica. Unatoč tome što protestanti najčešće misle kako su braća i sestre spomenute u Novom zavjetu Marijina djeca te tako nije ostala djevica, to za Reformaciju nije bio veći problem. Podsjećam da su Luther, Calvin i Zwingli upotrebljavali izraz "vazda Djevica" (stari Marijin opis) bez primjedbi. Očito je moderna rasprava o tome proizišla kasnije kao rezultat doslovnog čitanja Biblije.

No treba spomenuti još nešto. Očito ako su oni koje Novi zavjet naziva Isusovom braćom i sestrama bili njegova krvna braća i sestre tada Marija nije ostala djevica. Trajno Marijino djevičanstvo jest nešto što izlazi iz okvira dokumentiranih potvrda kojima raspolažemo te predstavlja slavljenje Marije koje proizlazi iz naše vjere. Mi rimokatolici to smatramo crkvenim naukom, ali to ne mora značiti da je Marija nekome rekla kako je uvijek ostala djevica. Mi taj nauk o Mariji "vazda Djevici" ne prihvaćamo na osnovu biblijskoga teksta, nego iz kršćanskoga razmišljanja o Marijinoj svetosti i načinu na koji je ta svetost bila izražena u njezinu životu.

P. 67. Ne razumijem. Kažete kako je prema katoličkom nauku Marija ostala djevica, ali istodobno kažete kako Novi zavjet govori o Isusovoj "braći i sestrama". Zašto ih Novi zavjet tako zove?

Pitanje je složeno pa će i odgovor biti prilično složen. Dok Novi zavjet upotrebljava izraz Isusova "braća i sestre", nigdje se izričito ne kaže da su to bila Marijina djeca. Istina, braća se često povezuju s Marijom (npr. Mk 3,32; 6,3; Iv 2,12; Dj 1,14). To povezivanje uz upotrebu grčke riječi koja označava krvnu braću, moglo bi doista navesti na zaključak kako su to bila Marijina djeca kad ne bi bilo dokaza za suprotno. Kad bih rekao kako sam danas vidio vašu majku i braću, ne bi li oni koji me čuju pomislili da govorim o djeci koju je rodila vaša majka.

Ipak, na početku drugoga stoljeća, kako možemo vidjeti iz apokrifnoga Jakovljeva evanđelja (vidi p. 10), već je kružila tradicija da to nisu bila Marijina djeca. U složenoj pripovijesti ispričanoj u tom evanđelju kad se vjenčava s Marijom, Josip je star čovjek i udovac s djecom. Stoga su, kad je Marija rodila Isusa, Josipova djeca postala njegova braća i sestre. To je vješto rješenje jer objašnjava ne samo izraz "braća i sestre", nego i zašto su povezani s Marijom – Josip je vjerojatno umro prije Isusova javnoga djelovanja te je Marija tu djecu odgojila kao svoju. To također objašnjava Marijino djevičanstvo iako je bila udana za Josipa. Moramo biti pošteni i priznati kako bi se Jakovljevo evanđelje (obratite pozornost na autora kojemu se pripisuje: riječ je o Isusovu "bratu" koji je trebao poznavati obiteljsku povijest) jedva moglo nazvati pouzdanim povijesnim izvorom. Unatoč tome, ono nam daje dokaz o tradiciji koja je u kružila u to vrlo rano vrijeme.

U samom Novom zavjetu ima oskudnih dokaza da "braća" nisu bila Isusova krvna braća. U izvještaju razapinjanja na križ u Mk 15,40 i Mt 27,56 spominje se žena koja izdaleka gleda, a predstavljena je kao "Marija, majka Jakova (Mlađega) i Josipa". To su imena dvojice od Isusove braće i u tom prizoru gotovo da čujemo kako su to djeca neke druge žene koja se zvala Marija. (Svakako "majka Jakova i Josipa" nije način na koji bi Marko i Matej normalno spominjali Mariju, Isusovu majku.) Ta bi informacija mogla potvrditi postbiblijsku tradiciju Jakovljeva evanđelja da "braća i sestre" nisu bili djeca Djevice Marije.

Zašto terminologija "braća i sestre"? Već sam rekao kako se grčka riječ odnosi na krvnu braću i sestre. Ipak, ako imamo razloga za sumnju kako to nisu bila krvna braća i sestre (i samo pod tim okolnostima), možemo se pozvati na semitsku terminologiju koja je mogla prethoditi grčkoj. S druge strane, dok grčki jezik ima zasebne izraze za "rođake", "polubraću" itd., te su riječi u grčkom, upotrebljene u evanđeljima, mogle biti pod utjecajem ranokršćanskih aluzija na Isusovu obitelj koje su bile na aramejskom ili hebrejskom. Za razliku od grčkoga, semitski jezici u Isusovo vrijeme nisu imali precizan rječnik za šire obiteljske veze. Oni su odražavali plemensko podrijetlo gdje su članovi istoga plemena, klana ili obitelji bili smatrani braćom i sestrama bez obzira na njihov stvarni odnos. Klasičan primjer za to jest upotreba riječi "braća" u Post 13,8 kada se opisuje odnos između Lota i Abrahama, dok je Lot zapravo Abrahamov nećak. Polazeći otud moglo bi se dokazivati kako su muškarci i žene koji su zvani Isusovom "braćom i sestrama" tako nazivani prema slobodnoj semitskoj plemenskoj terminologiji, a bili su zapravo daleki rođaci, a ne Marijina djeca. Ponovo naglašavam kako ne bismo išli tim putom kad bi bilo jasno da nije riječ o krvnoj braći i sestrama.

P. 68. Nisu li katolici uvijek učili kako su Isusova braća bili njegovi rođaci?

Katolici su tako učili, ali ne "uvijek". U Zapadnoj crkvi sv. Jeronim postao je zagovaratelj drukčijeg rješenja od onoga koje nudi Jakovljevo evanđelje. Jeronima nije zanimalo samo Marijino djevičanstvo, nego i Josipovo djevičanstvo kao simbol kojim bi potakao na monaški život, za celibat. Prema tome, nije mu se sviđalo tumačenje iz Jakovljeva evanđelja prema kojemu je Josip imao djecu iz prethodnog braka. Drugo je tumačenje bilo da su to bila djeca Josipova brata ili Marijine sestre. Ne želim vas zbunjivati složenim argumentima za te teorije.

U svakom slučaju, pristup koji bi od Isusove "braće i sestara" načinio njegove rođake, postao je gotovo sveopće stajalište u Zapadnoj crkvi i zato je blisko rimokatolicima. Ipak treba naglasiti da crkveni nauk o Marijanu djevičanstvu nikad nije objasnio tko su bila braća.

Možete se mirno upitati: "Zašto je postalo tako važno je li Marija imala još djece?" Netko radikalniji mogao bi reći i: "Koga briga?" No to je bio razlog podjele već u staro doba jer je protiv Jakovljeva evanđelja ustao istaknuti teolog Tertulijan koji je "braću" identificirao kao djecu koju je rodila Marija, ali Jeronim je gnjevno pisao protiv onih koji su tako mislili.

Što se tiče sadašnje važnosti toga pitanja, zastupanje teze da je Marija imala drugu djecu kojoj je otac bio Josip pojavilo se poslije protestantske reformacije. Ono je govorilo u prilog stajalištu da Novi zavjet treba čitati onako kako piše (gdje su spomenuti "braća i sestre") bez utjecaja kasnijih tradicija bez obzira je li riječ o Jakovljevu evanđelju koji govori o Josipovoj djeci iz prethodnog braka ili o crkvenim ocima poput Jeronima koji govore o Isusovim rođacima. No iza doslovnog pristupa Novom zavjetu krio se još jedan problem, a to je borba oko vrijednosti bračnoga života i celibata. Mnogi protestanti koji smatraju da je Marija imala djece implicitno kritiziraju katoličke svećenike što se ne žene i nemaju obitelj. Mnogi na katoličkoj strani koji zastupaju djevičanstvo Marije na taj način brane celibat kao evanđeosku vrlinu te hvale celibat svećenika i časnih sestara. Komentirajući tu posljednju točku naglasio bih kako mi kršćani, koji smo ostali vjerni tradiciji Djevice Marije, ne smijemo govoriti protiv braka i obitelji. Mora nam biti jasno da bi, ako je poslije Isusova rođenja Marija normalno začela i rodila drugu djecu, to bio sveti čin koji je Bog blagoslovio kao što bi to bila i njezina odluka da ostane djevica – odluka koji podrazumijeva naslov "vazda Djevica".

Što se pak tiče današnjih rasprava možda nam može pomoći ekumenska knjiga koju su sastavili bibličari pripadnici raznih crkvi Marija u Novom zavjetu (iz. R.E. Brown i dr.; New York: Paulist Press, 1978.), str. 65–72. Autori te knjige slažu se da pitanje o tome da li je Marija imala drugu djecu s Josipom ne potječe izravno iz Novoga zavjeta niti on na njega jasno odgovara. Zbog razumljivih razloga, ovisno o tome kako su upotrebljavali kasniju crkvenu misao, kršćani su dali drukčije odgovore.

Mi rimokatolici odgovaramo na pitanje u svjetlu našega crkvenog nauka da je Marija ostala djevica što, kako smatramo, objašnjava nejasnoću koja proizlazi iz Svetoga Pisma. No ne trebamo smatrati nekršćanima one koji interpretiraju Novi zavjet drukčije; oni pak ne bi trebali nama prigovarati da govoreći o Djevici Mariji nismo vjerni Bibliji. Razlika u vjerovanju nije izravno u vezi s Biblijom; ona se velikim dijelom odnosi na autoritet tradicije i crkvenoga naučavanja.



Postavite novo pitanje

Ukoliko niste pronašli odgovor na ono što vas zanima, možete postaviti novo pitanje preko ove forme.

Don Damir Stojić

don Damir Stojic Don Damir Stojić, svećenik salezijanac, trenutno je studentski kapelan Grada Zagreba. Ako želite saznati više o njemu i njegovu radu, kliknite ovdje.

Povratak na vrh