Uredovno vrijeme: Uto.-Pet. 16h-18h; SD Cvjetno naselje, Odranska 8, 10000 Zagreb; e-mail: studentski.kapelan@gmail.com

Brak različitih religija

Moje razmišljanje je da samo postoje samo dvije vjere: Bog postoji i ne postoji. A isto tako da postoji religija onoliko koliko ima ljudi na svijetu, jer je to način ispoljavanja vjere, s tim što se to kod nekih licemjera u svim religijama pretvara u "ulizivanje".
Kako god, mene zanima stav Katoličke crkve, kojoj pripadam, o braku između katolika i muslimanke, katolika i pravoslavke (i drugih kombinacija). Je li to "zabranjeno", "grijeh"..., ako pretpostavimo kako se te dvije osobe savršeno slažu, u svim dijelovima sebe, osim po pitanju religije. Marko


Dragi Marko,

Istina je da se temeljna razlika između vjernika i nevjernika sastoji u stavu oko pitanja postoji ili Bog ili ne. Ipak, Katolička Crkva ne smatra da je to jedini element razlike među religijama. Već su rani Crkveni pisci govorili o sjemenkama Božje istine posijanima po drugim religijama i filozofskim učenjima. Doista, Bog svjedočanstvo svoje osobe ne zadržava samo za katolike, već se otvara svim ljudima od početka svijeta. Prema tome, Crkva niti podcjenjuje niti diskriminira druge religije.

Ipak, kada se radi o Božjoj objavi, vjerujemo da se ona odvijala u stupnjevima, a svoju puninu dosegnula u Isusu Kristu. Stoga nakon njega ne možemo očekivati nikakve nove i dodatne objave o Bogu. Ako to gledaš sa stajališta da jedino Sin u potpunosti zna kakav je Otac, mislim da ćeš bolje razumjeti i stav Crkve o tom pitanju. Ona duboko poštuje ljudsko traganje za Bogom i vjersku tradiciju drugih religija, ali ne može zanemariti svoj osnutak i svoje poslanje - da uvijek i svagdje propovijeda Radosnu vijest za koju vjeruje da sadrži najpotpuniju objavu Božanske biti čovječanstvu.

Naravno da u svakoj religiji može postojati licemjerje i ulizivanje, ali to su krivi načini prakticiranje vjere protiv kojih i sam Isus na više mjesta govori. Vjeru u cjelini ne možemo procjenjivati po tome što postoje loši primjeri u praksi.

Što se tiče braka između katolika i pripadnika drugih vjeroispovijesti, Katekizam kaže sljedeće:

1633 U mnogim je zemljama dosta često sklapanje mješovitih ženidbi (između katolika i krštenog nekatolika). Takva ženidba traži osobitu pozornost i supružnika i dušobrižnika. Slučaj pak ženidbe s različitim u vjeri(između katolika i nekrštenog) iziskuje još veću opreznost. 

1634 Različita vjeroispovijest supružnika ne predstavlja nesavladivu zapreku za ženidbu, ukoliko im uspije povezati što je svako od njih primilo u vlastitoj zajednici, i jedno od drugoga naučiti na koji način svako od njih živi svoju vjernost Kristu. Ali ipak ne treba omalovažiti teškoće mješovitih ženidbi. One proizlaze iz činjenice da podjela među kršćanima jos nije prevladana. Supruzi se izlažu opasnosti da drama kršćanske nesloge odjekne i unutar njihova doma. Različitost vjere može te teskoće samo povećati. Vjerska razmimoilaženja, drugačije poimanje ženidbe i drugačije religijsko mišljenje i osjećaj mogu biti izvorom bračnih napetosti, osobito glede odgoja djece. Tada se može javiti i napast: vjerska ravnodušnost. 

1635 Prema važećem pravu latinske Crkve, za dopuštenost mješovite ženidbe traži se izričito dopuštenje crkvene vlasti.[142] U slučaju različitosti vjere za valjanost ženidbe traži se izričit oprost od zapreke.[143] To dopuštenje i taj oprost pretpostavljaju da obje strane poznaju i ne isključuju bitne svrhe i svojstva ženidbe kao i obveze koje preuzima katolička stranka glede krštenja i odgoja djece u Katoličkoj Crkvi.[144]

Dakle, brak između katoličke strane i pripadnika neke druge religije, Crkve ili crkvene zajednice može se sklopiti uz dopuštenje mjesnog ordinarija (biskupa).  Taj oprost se, prema Zakoniku kanonskog prava, može podijeliti ako su ispunjeni sljedeći uvjeti:

1.  Katolička  strana  mora  izjaviti  da  je  spremna  otkloniti pogibelji otpada od vjere i dati obećanje da će učiniti sve što je u njezinoj moći kako bi sva djeca bila krštena i odgojena u Katoličkoj crkvi.

2.  Druga  strana  mora  biti  obaviještena  o  obećanjima  koja je  dala  katolička  strana  kako  bi  bila  svjesna  obećanja  i  obveza svojega katoličkoga partnera.

3.  Obje  stranke  trebaju  biti  poučene  o  svrhama  i  bitnim svojstvima  ženidbe  koje  ni  jedna  ni  druga  stranka  ne  smije isključiti.

Šaljem ti link na "Nostra Aetate", dokument Drugog vatikanskog koncila o odnosu Crkve prema nekršćanskim religijama za koji vjerujem da će ti biti poučan:

http://zrno.wordpress.com/teoloske-teme/crkveni-dokumenti/dokumenti-drugog-vatikanskog-sabora/nostra-aetate-1965/

Jednako tako, ako te tematika mješovitih ženidbi više zanima, o njima vrlo opsežno možeš čitati u člancima Tome Vukšića "Mješovite ženidbe u katoličanstvu, pravoslavlju i islamu" koje možeš pogledati na sljedećoj adresi: http://hrcak.srce.hr/search/?q=MJE%C5%A0OVITE+%C5%BDENIDBE+U+KATOLI%C4%8CANSTVU%2C+PRAVOSLAVLJU+I+ISLAMU

BTB,

Don Damir



Postavite novo pitanje

Ukoliko niste pronašli odgovor na ono što vas zanima, možete postaviti novo pitanje preko ove forme.

Don Damir Stojić

don Damir Stojic Don Damir Stojić, svećenik salezijanac, trenutno je studentski kapelan Grada Zagreba. Ako želite saznati više o njemu i njegovu radu, kliknite ovdje.

Povratak na vrh