Uredovno vrijeme: Uto.-Pet. 16h-18h; SD Cvjetno naselje, Odranska 8, 10000 Zagreb; e-mail: studentski.kapelan@gmail.com

Štovanje Marije i svetaca

Neki mi govore da je loše klanjati se Majci Božjoj, a ipak vidim toliko ljudi da kleči na koljenima i puže oko kipa Majke Božje? Nije li Krist sve učinio? Zar nije dovoljno moliti se samo Isusu? Također,  zašto se neki toliko mole svecima? Zar nije najbolje pomoliti se Isusu Kristu, doći k njemu izravno? Pretpostavljam da su sveci koji su umrli još pod zemljom dok ne dođe posljednji sud.
Hvala vam na odgovoru i pozdrav! Dino



Poštovani Dino,

Zahvaljujem na pitanju. Oko ovoga pitanja raspravlja se stoljećima i mnogi još uvijek jako kritiziraju Katoličku crkvu što štuje svece i njihove slike i kipove.

(Moj odgovor na slično pitanje pogledajte na: http://www.studentski-pastoral.com/index.php/pitajteKapelana/6 )

Jasno treba reći da Katolička crkva nikada nije naučavala i pozivala ljude da se klanjaju Majci Božjoj ili svecima. Klanjati se smije samo Bogu. Onaj tko kleči ili hoda klečeći oko kipa kleči i hoda pred Bogom. To je izraz poniznosti, pokore, iskazivanja časti Bogu itd. Katolička crkva poziva svećenike da ove stvari dobro rastumače vjernicima.

Moliti se svecima moli se na način da oni kao posrednici i zagovaratelji prinose Bogu naše i svoje molitve za ljude. Crkva ih postavlja nama za uzor, ne zbog njih samih, nego jer su svojim životom, sebedarjem i žrtvom za druge, slijedili život Isusa Krista. On je put, istina i život; svjetlost svijeta; kruh koji je s neba sišao. Služeči, hvaleći i slaveći Krista svojim životom sveci su nam postavljeni kao primjer koji treba slijediti, čak i nadići.

U dekretu Tridentskoga sabora koji govori o zazivanju, štovanju i relikvijama svetaca i o svetim slikama jasno piše nauk Katoličke crkve. Navodim Vam ga u cijelosti. I navodim Vam par misli iz teološkoga riječnika kojega preporučam da nabavite i uvijek imate pri ruci, jer je pun dragocijenih bisera.

Dekret o zazivanju, štovanju i relikvijama svetaca i o svetim slikama, 3. XII. 1563.

Sveti sabor zapovijeda svim biskupima i ostalima koji vrše vlast i brigu naučavanja, da u skladu s običajima Katoličke i apostolske crkve primljenima od vremena početaka kršćanske religije, u suglasnosti sa svetim ocima i dekretima svetih sabora: da ponajprije marljivo poučavaju vjernike o posredovanju i zazivanju svetaca, o štovanju relikvija i o zakonitoj upotrebi slika, učeći ih, da sveci kraljujući zajedno s Kristom Bogu prinose svoje molitve za ljude; da je dobro i korisno ponizno ih zazivati i utjecati se njihovim molitvama i njihovoj pomoći kako bi izmolili dobročinstva od Boga, po njegovom Sinu, Isusu Kristu Gospodinu našemu, koji je jedini naš Otkupitelj i Spasitelj; te da bezbožno misle oni koji niječu da bi trebalo zazivati svece koji u nebu uživaju vječno blaženstvo; ili koji tvrde da se oni ne mole za ljude, ili da je krivoboštvo njih zazivati kako bi se molili i za nas pojedinačno, ili da je to suprotno Božjoj riječi, i da se protivi časti jedinog posrednika (između) Boga i ljudi Isusa Krista [usp. 1 Tim 2,5]; ili da je ludo riječju ili mislima moliti one koji kraljuju na nebu. Vjernici trebaju štovati sveta tijela svetaca i mučenika i drugih koji žive s Kristom, koji su bili živi udovi Krista i hram Duha Svetoga [usp. 1 Kor 3,16; 6,15.19; 2 Kor 6,16], koja će on uskrsnuti i proslaviti u vječnom životu i po kojima Bog daje ljudima mnoga dobročinstva; tako da one koji tvrde da ne treba štovati relikvije svetaca i da im ne treba iskazivati čast, ili da vjernici beskorisno časte njih kao i druge svete predmete, ili da uzalud pohađaju spomen-mjesta svetaca kako bi tako izmolili njihovu pomoć, treba u potpunosti osuditi, kao što ih je Crkva već prije osudila i kao što ih osuđuje i sada. Slike pak Krista, Bogorodice Djevice i drugih svetaca treba držati prije svega u crkvama i iskazivati im potrebnu čast i štovanje, ne kao da bi se vjerovalo da je u njima neko božanstvo ili moć zbog čega bi ih trebalo štovati, ili kao da se od njih nešto traži, ili kao da bi se pouzdanje stavljalo u slike, kao što je to nekada bilo kod pogana koji su stavljali nadu u idole [usp. Ps 135, 15-17]: nego jer se čast, koja im se iskazuje, prenosi na pralik koji one (slike) predstavljaju; tako da preko slika koje ljubimo, pred kojima otkrivamo glave i klanjamo im se, klanjamo se Kristu i štujemo svece koje one predstavljaju. Tako je utvrđeno dekretima protiv protivnika (svetih) slika na saborima, posebno pak na drugom Nicejskom saboru. Ovo pak neka biskupi marljivo naučavaju: preko povijesti tajni našeg otkupljenja izraženih u slikama ili drugim simbolima narod se poučava i utvrđuje u člancima vjere, koje treba spominjati i neprestano ponavljati; isto tako da se iz svih svetih slika ubiru veliki plodovi, ne samo jer se narod spominje dobročinstava i darova koje mu je dao Krist, nego i zbog toga jer se pred oči vjernika stavljaju čudesa i spasonosni primjeri, kako bi zahvaljivali Bogu, usklađivali svoj život i ponašanje, kako bi bili potaknuti na štovanje i ljubav prema Bogu i na njegovanje pobožnosti. Tko bi pak mislio ili učio drugačije od ovih dekreta: neka bude kažnjen anatemom. Ako su se pak u te svete i spasonosne običaje uvukle neke zloporabe: njih sveti sabor jako želi potpuno iskorijeniti, tako da se ne bi postavljale nikakve slike krivih dogmi koje bi neobrazovanima pružale priliku opasne zablude. Ako je katkad zgodno izraziti i oblikovati događaje i priče svetog Pisma, jer je to korisno za neobrazovani puk, neka se narod pouči da se zbog toga ne može oblikovati božanstvo, niti izraziti bojama i likovima kao da se vidi tjelesnim očima. Nadalje, neka se dokine svako praznovjerje kod zazivanja svetaca, štovanja relikvija i korištenja svetih slika, neka se iskorijeni svaka ružna dobit, i konačno, neka se izbjegava svaka iskvarenost. Kako bi se to što vjernije obdržavalo, sveti je sabor odredio da nitko ne smije ni na kojem mjestu… postaviti, ili nastojati da postavi, nikakvu neobičnu sliku, osim ako ju je biskup odobrio. Također, ne smiju se priznati nova čudesa, niti primati nove relikvije, osim ako ih je on (biskup) prepoznao i odobrio.

Teološki rječnik (sažeto):

Svetost je nadnaravna milost ostvarena u najvišem stupnju u čovjeku. Ta je milost nadnaravna i nezaslužena, bitno je osobnog, dijaloškog, kristološkog i eshatološkog karaktera (eshatologija je govor o posljednjim stvarima). Svetost čovjeka očituje se u njegovu predanju Bogu vječnoga života. Ako milost Božja donosi plod i daje rast, onda svetost kršćanina dostiže onu zrelost koju Crkva milošću Duha Svetoga prepoznaje kao herojski stupanj teoloških (vjera, ljubav, nada) i kardnialnih (stožernih) kreposti (mudrost, pravednost, jakost, umjerenost), a time kao svetost u smislu proglašenja blaženih i svetih koje častimo kao one koji nam pomažu da se približimo Bogu apsolutne svetosti i milosti.

I malo o Blaženoj Djevici Mariji

KKC (Katekizam Katoličke crkve) o štovanju djevice Marije:

I. Štovanje Blažene Djevice

971 "Svi će me naraštaji zvati blaženom" (Lk 1,48). "Pobožnost Crkve prema Blaženoj Djevici svojstvena je kršćanskom kultu". "Crkva opravdano posebnim štovanjem časti" Blaženu Djevicu. Doista, već od najstarijih vremena Blažena se Djevica časti pod nazivom 'Bogorodica', pod zaštitu koje se vjernici molitvom utječu u svim pogiblima i potrebama (...). To štovanje (...) iako je sasvim osobito, ipak se bitno razlikuje od poklonstvenog štovanja koje se iskazuje utjelovljenoj Riječi jednako kao Ocu i Duhu Svetomu, i koje upravo podupire"; ono nalazi izražaj u svetkovinama posvećenim Majci Božjoj i u marijanskoj molitvi kao što je Sveta krunica, "sažetak cijelog Evanđelja".

O Blaženoj Djevici katekizam puno govori. Toplo preporučam otvorite katekizam i pogledate točke 963-975. Govora o Blaženoj Djevici ima i na drugim mjestima.

969 "Marijino materinstvo u ekonomiji milosti traje neprekidno od časa pristanka, što ga je u vjeri dala kod navještenja i nepokolebljivo održala pod križem, sve do trajnog proslavljenja svih odabranih. Jer, nakon uznesenja na nebo nije napustila tu spasonosnu ulogu, nego nam mnogostrukim svojim zagovorom i dalje pribavlja milosti vječnoga spasenja. (...) Zato se Blažena Djevica u Crkvi zaziva imenima Odvjetnica, Pomoćnica, Pomagateljica, Posrednica".

975 "Vjerujemo da Presveta Bogorodica, nova Eva, Majka Crkve, na nebu nastavlja svoju majčinsku ulogu prema Kristovim udovima".

Božji blagoslov!

don Damir




Postavite novo pitanje

Ukoliko niste pronašli odgovor na ono što vas zanima, možete postaviti novo pitanje preko ove forme.

Don Damir Stojić

don Damir Stojic Don Damir Stojić, svećenik salezijanac, trenutno je studentski kapelan Grada Zagreba. Ako želite saznati više o njemu i njegovu radu, kliknite ovdje.

Povratak na vrh