Uredovno vrijeme: Uto.-Pet. 16h-18h; SD Cvjetno naselje, Odranska 8, 10000 Zagreb; e-mail: studentski.kapelan@gmail.com

Život vječni

Hvaljen Isus i Marija!
Smatram sebe religioznom osobom, vjerujem u Boga, život vječni i trudim se na zemlji zadobiti ulaznicu za raj :). Medutim, nedavno sam razgovarala sa meni veoma bliskom osobom i ona mi reče da vjeruje u Boga, ali ne i u život vječni? Tom rečenicom ta osoba u meni nije poljuljala vjeru, ali sam počela više razmišljati o vječnom životu i imam 100 upitnika u glavi. Ta osoba mi je veoma draga i iznenadila me tim mišljenjem. Iako znam, da vjera u Boga podrazumjeva i vjeru u vječni život, i ako nema vjere u jedno, teško da ima vjere u drugo. Zanima me da li je ta vjera u Boga, i plemenitost te osobe dovoljna za njezino spasenje?
Osim toga, zanima me gdje bude naša duša u periodu nakon smrti pa do Isusova drugog dolaska? Kako je raj stanje duše? To nikako ne mogu shvatiti. Uvijek sam raj zamišljala kao mjesto, kao livadu, potok, cvijeće, kao vrt u kojem su bili Adam i Eva.

Unaprijed hvala na odgovorima, Sanja



Poštovana Sanja!

Zahvaljujem Vam na pitanju o kojemu se može mnogo razgovarati, ali nastojat ću biti što jednostavniji i kraći.

Za kršćane Bog i budući život su neodvojivi jedno od drugoga. Kršćanski Bog je Bog ljubavi i milosrđa. On je Stvoritelj koji sve što čini, učini veoma dobro.

„I vidje Bog sve što je učinio, i bijaše veoma dobro.“ (Post 1,31)

Prateći Isusov život i njegov nauk u Novome Zavjetu naići ćemo na mnogo mjesta gdje govori o budućemu životu. Isus je mnogo vremena posvetio govoru o raju i paklu. Za nas kršćane sve što je od Boga ima smisla. Besmislen bi bio ovaj život da nema budućega. To Katolička crkva ne naučava sama od sebe, nego temelj toga nauka nalazi u Isusu Kristu i sv. Pismu.

Sv. Pavao kaže:

Ako pak Krist nije uskrsnuo, uzalud je doista propovijedanje naše, uzalud i vjera vaša. Zatekli bismo se i kao lažni svjedoci Božji što posvjedočismo protiv Boga: da je uskrisio Krista, kojega nije uskrisio, ako doista mrtvi ne uskršavaju. Jer ako mrtvi ne uskršavaju, ni Krist nije uskrsnuo. A ako Krist nije uskrsnuo, uzaludna je vjera vaša, još ste u grijesima. Onda i oni koji usnuše u Kristu, propadoše. Ako se samo u ovom životu u Krista ufamo, najbjedniji smo od svih ljudi. (1 Kor 15, 14-19)

Kroz cijelu povijest prije i poslije Isusa Krista ljudi se pitaju ima li života poslije smrti. Kršćanska vjera se temelji na uskrsnuću. Bez toga događaja bila bi najbjednija od svih drugih upravo zbog toga što toliko govori o Božjoj ljubavi, o Božjem sebedarju nama na najveličanstveniji način, a za što, zbog čega? Po Kristovom sebedarju i uskrsnuću smo najradosnija vjera od svih drugih. Njime nam je darovano otkupljenje i ponuđeno spasenje za život vječni.

Vaša bliska osoba koja vjeruje u Boga, ali ne i u život vječni očito dovoljno ne poznaje našu vjeru. Nažalost, mnogi kršćani ne vjeruju u život vječni. Čak i dobar dio onih koji idu na sv. misu. Evanđelje je radosna vijest. Evangelion na grčkome znači radosna vijest.

Isus govori da se ne bojimo, da je On s nama u sve dane do svršetka svijeta; da nam ide pripraviti mjesto; govori da u domu Oca njegovog ima mnogo stanova; spominje spasenje čovjekovo u svoje božansko ime. Što je spasenje, otkupljenje nego li govor o budućem životu?

Utipkajte ove riječ u internetskoj tražilici i i tražilica će vam izbaciti citate iz Biblije. Zatim te citate potražite ili u Bibliji koju imate kod kuće ili na online Bibliji Kršćanske sadašnjosti.

Jedan od glavnih članaka vjere Katoličke crkve je "Vjerujem u život vječni" o kojem Katekizam katoličke crkve navodi slijedeće:

1020 Za kršćanina, koji svoju smrt sjedinjuje sa smrću Kristovom, smrt je kao odlazak Kristu i ulazak u vječni život. Kad Crkva, posljednji put, nad umirućim kršćaninom izrekne oprosne riječi Kristova odrješenja, kada ga posljednji put obilježi okrepljujućim pomazanjem i kada mu u popudbini (pričesti) dadne Krista kao hranu za putovanje, ona mu se obraća s blagim i ohrabrujućim riječima:

Pođi, kršćanska dušo, s ovoga svijeta u ime Boga Oca svemogućega, koji te je stvorio, u ime Isusa Krista, Sina Boga živoga, koji je za te trpio, u ime Duha Svetoga, koji se u te izlio. Danas ti bilo mjesto u miru i prebivalište kod Boga na svetome Sionu, sa svetom Bogorodicom Djevicom Marijom, sa svetim Josipom i svim anđelima i svecima Božjim (...). Vrati se svojem početniku koji te je načinio od gliba zemaljskoga. I zato neka ti na odlasku iz ovoga života dođe u susret Djevica Marija, anđeli i svi sveti (...), da svoga Otkupitelja gledaš licem u lice(...).

Ovime Vas potičem da takva i slična pitanja potražite u Katekizmu katoličke crkve. Ako ga nemate doma, možete ga naći na internetu. Katekizam o nebu, čistilištu i paklu govori od 1023. do 1035. točke, a o posljednjemu sudu iza 1035.

Je li vjera u Boga i plemenitost osobe dovoljna za spasenje? Samo Bog može proniknuti u srca svih nas. Nitko od nas ne može proniknuti u sebe onoliko koliko može Bog.

Osoba koju spominjete i opisujete kao dobru dobru i plemenitu može se spasiti po Isusovim riječima:

1058 Crkva moli da se nitko ne izgubi: "Gospodine, ne dopusti da se ikada odijelim od tebe". Ako je istina da se nitko ne može sam spasiti, jednako je istina da Bog hoće "da se svi ljudi spase (...)" (1 Tim 2,4) i da je njemu "sve moguće" (Mt 19,26).

No, mnogi se varaju misleći da su dobri te da će doći pred Boga opravdani. Vjera pomaže čovjeku da bolje upozna sebe, Boga i svijet u kojemu živi. Kroz vjeru čovjek raste prema Gospodinu. I jedino u vjeri čovjek dolazi do istinskih odgovora. Isus je rekao da bez njega ne možemo učiniti ništa. On je središte ljudske povijesti, bilo čovjeka pojedinca, bilo naroda.

Vaša draga osoba, Vi, ja i svi drugi trebamo propitkivati svoja djela. Jesam li i ako jesam koliko sam puta ogovarao, varao, ukrao, samozadovoljavao se, gledao s požudom druge i gledao pornografiju, bio zavidan, ljubomoran, koliko puta mi je nešto drugo bilo na prvome mjestu nego Bog i time prekršio prvu Božju zapovijed, koliko puta sam se ljutio na Boga?

Kad sam imao priliku pomoći bližnjemu, a to nisam učinio? Koliko sam propusta danas učinio? Jesam li utješio, ohrabrio kada je to trebalo? Jesam li nahranio i napojio radosnim rječju one koji su zapali u malodušnost, depresiju? Jesam li imao prilike pomoći nekome odriješiti ga okova navezanosti na poroke itd.

Svi trebamo Krista, svi trebamo vjeru. Nemoguće je upoznati svoje vrline i kreposti; mane, grijehe i propuste ako ne upoznamo živoga Isusa Krista.

Isus nam je svojim životom pokazao kako treba živjeti da bismo se spasili.

Zapovijed vam novu dajem:

ljubite jedni druge; kao što sam ja ljubio vas tako i vi ljubite jedni druge. Po ovom će svi znati da ste moji učenici: ako budete imali ljubavi jedni za druge.« (Iv 13, 34-35)

Predraga sestro u Kristu, najbolji svjedok svojim prijateljima i ljudima oko sebe bit ćete vi ako ćete činiti djela ljubavi. Po njima će svi znati da ste Kristova učenica i mnogi će se obratiti.

Pitali ste za nebo. Je li prostor ili stanje? Katekizam će Vam dati odgovor.

Nebo nije samo stanje potpune radosti i blaženstva čovjekove duše. Ono je i mjesto, no ne možemo znati kakvo sve dok ne dođemo tamo. To je našim očima sakriveno. Sv. Pavao kaže:  Što oko ne vidje, i uho ne ču, i u srce čovječje ne uđe, to pripravi Bog onima koji ga ljube. (Kor 2, 9)

Isus spominje stanove koje će nam prirpaviti. Doslovno ili nedoslovno, slika stanova je jasna. Isto tako, Isus je uskrsnuo s tijelom koje se uskrsnućem preobrazilo. Dakle, u vječnosti, kada dođe dan uskrsnuća svih nas, imat ćemo preobražena tijela. Isus je, ukazavši se učenicima, poslije pojeo ribu. (Pronađite taj redak pred kraj evanđelja.) Dakle, ima na neki način materijalno tijelo koje je pri tome slobodno od ovoga svijeta. (Isus se apostolima jednostavno ukazao u zatvorenoj prostoriji, a nije prošao kroz vrata).

Iz katekizma katolička Crkve:

Nebo

1023 Oni koji umiru u Božjoj milosti i prijateljstvu, i koji su posve očišćeni, žive zauvijek s Kristom. Zauvijek su slični Bogu, jer ga gledaju "kao što jest" (1 Iv 3,2), licem u lice:

Našom apostolskom vlašću definiramo da, prema općem Božjem određenju, duše svih svetih, koji su otišli s ovoga svijeta prije Muke Gospodina našega Isusa Krista, (...) i svih drugih vjernika koji su umrli pošto su primili sveto Kristovo krštenje, u kojih u času smrti nije bilo ništa za čišćenje (...) ili, ako je nešto bilo ili nešto bude što treba očistiti, čim, poslije svoje smrti, budu očišćene (...) i prije uskrsnuća njihovih tjelesa i općeg suda - i to nakon uzašašća Gospodina i Spasitelja Isusa Krista na nebo - bile su, jesu i bit će u nebu, u kraljevstvu nebeskom i raju nebeskom s Kristom, u društvu svetih anđela. One su poslije muke i smrti našega Gospodina Isusa Krista, ugledale i gledaju Božju bit neposrednim gledanjem, i to licem u lice, bez posredovanja ikakvog stvorenja.

1027 To otajstvo blaženog zajedništva s Bogom i sa svima onima koji su u Kristu nadilazi svako poimanje i svako predočenje. Sveto pismo nam o tome govori u slikama: život, svjetlost, mir, svadbena gozba, vino (vječnog) Kraljevstva, kuća Očeva, nebeski Jeruzalem, raj: "Što oko ne vidje, i uho ne ču, i u srce čovječje ne uđe, to pripravi Bog onima koji ga ljube" (1 Kor 2,9).

A gdje je duša poslije smrti dok očekuje također će Vam otkriti Katekizam. Primjerice:

1021 Smrt je svršetak ljudskog života kao vremena otvorena primanju ili odbijanju milosti Božje koja se očitovala u Isusu Kristu. Novi zavjet govori o sudu poglavito gledom na konačni susret s Kristom o njegovu drugom dolasku, ali u više navrata potvrđuje također neposrednu nagradu ili kaznu nakon smrti, koja će biti dodijeljena svakome prema njegovim djelima i njegovoj vjeri. Prispodoba o siromašnom Lazaru i Kristova riječ dobrom razbojniku na križu, kao i drugi tekstovi Novoga zavjeta, govore o posljednjoj sudbini duše koja može biti različita.

1022 Svaki čovjek već od časa smrti, u posebnom sudu koji mu život stavlja u odnos prema Kristu, prima u svojoj besmrtnoj duši vječnu nagradu ili kaznu: ili treba proći kroz čišćenje, ili će neposredno ući u nebesko blaženstvo, ili će se odmah zauvijek osuditi.

Uvečer našega života, bit ćemo suđeni prema ljubavi.

Konačno čišćenje ili Čistilište

1030 Oni koji umru u milosti i prijateljstvu s Bogom, a nisu potpuno čisti, iako su sigurni za svoje vječno spasenje, moraju se poslije smrti podvrgnuti čišćenju, kako bi postigli svetost nužnu za ulazak u nebesku radost.

Pakao

1033 Ne možemo biti s Bogom sjedinjeni ako se slobodno ne odlučimo da ga ljubimo. Ali, Boga ne možemo ljubiti ako teško griješimo protiv njega, protiv svog bližnjega ili protiv nas samih: "tko ne ljubi, ostaje u smrti. Tko god mrzi brata svoga, ubojica je. A znate da nijedan ubojica nema u sebi trajnoga, vječnoga života" (1 Iv 3,14.15). Nas Gospodin upozorava nas da ćemo biti od njega odijeljeni, ako u teškim potrebama ne priskočimo u pomoć siromašnima i malenima, njegovoj braći. Umrijeti u smrtnom grijehu, a da se čovjek za nj nije pokajao i prihvatio milosrdnu ljubav Božju, znači, po svom slobodnom izboru, ostati zauvijek odijeljen od njega. To upravo jest stanje konačnog samoisključenja iz zajedništva s Bogom i s blaženicima, koje označujemo riječju "pakao".

Obavezno čitajte Sveto pismo o ovim i drugim stvarima, Katekizam katoličke crkve i misli ckrvenih otaca te širite radosnu vijest ljudima oko sebe — riječima i djelima!

Božji blagoslov i svako dobro!

don Damir




Postavite novo pitanje

Ukoliko niste pronašli odgovor na ono što vas zanima, možete postaviti novo pitanje preko ove forme.

Don Damir Stojić

don Damir Stojic Don Damir Stojić, svećenik salezijanac, trenutno je studentski kapelan Grada Zagreba. Ako želite saznati više o njemu i njegovu radu, kliknite ovdje.

Povratak na vrh