Uredovno vrijeme: Uto.-Pet. 16h-18h; SD Cvjetno naselje, Odranska 8, 10000 Zagreb; e-mail: studentski.kapelan@gmail.com

Moralnost umjetne oplodnje

Hvaljen Isus,

Moje je ime Ivanka. Pišem vam jer se nadam da ću od vas dobiti neke odgovore. Ne znam kome da se obratim. U braku sam četiri godine. Suprug i ja želimo djecu. Molimo se. Ipak, dogodila su mi se dva spontana i dvije izvanmaternične trudnoće.
Prošli tjedan mi se dogodila zadnja izvanmaternična trudnoća, na drugom jajovodu. Operirana sam. Izgubila sam i drugi jajovod. Ne moram vam ni govoriti kolika je moja bol. Izgubila sam posljednju nadu za prirodnu trudnoću.
Moj nemir je još povećan jer se sad borim s pitanjem što dalje. Doktori su mi rekli da su mi oba jajovoda bila toliko duga i da su se zbog toga događale trudnoće u jajovodu. Valjda sam tako rođena. No, rekli su mi da su jajne stanice i spermiji moga muža toliko dobri da bi vjerojatno ostala trudna iz prve umjetne oplodnje.
Ne želim učiniti grijeh i zato vas molim za pomoć. Ne znam koga pitati. Negdje sam pročitala da je jedan svećenik rekao da Crkva odobrava umjetnu oplodnju u iznimnim slučajevima (kad se radi o zdravlju žene postoji neko moralno opravdanje).
Je li moguće, zbog cijele moje situacije, dobiti zeleno svjetlo Crkve? Kada bih tražila da mi vrate sve oplođene jajne stanice i kada ne bih dopustila nikakvo zamrzavanje?
Ja sam u svome tijelu izgubila mostove (jajovode) na kojima su se trebali spojiti moja jajna stanica i mužev spermij. Bismo li učinili grijeh ako tražimo da doktor bude taj most?
Pomislila sam, ako se samo u izvanrednim slučajevima, može dobiti i rastava crkvenog braka, možda se i u izvanrednim slučajevima može dobiti odobrenje za umjetnu oplodnju.
Uz svu bol zbog izgubljenog djeteta, muči me i bol da ne povrijedim Gospodina. Ne želim učiniti ništa što bi me odmaknulo od Njega. Ipak, ne želim žaliti ni nakon deset godina kada više ne budem plodna, a Crkva možda prizna jedan način umjetne oplodnje.
Na kraju, neka Gospodin kaže zadnju riječ.
Hvala, Božji blagoslov neka  je s vama. Nestrpljivo čekam vaš odgovor, kakav god on bio.

Ivanka



Poštovana Ivanka,

susjećam s Vama i pokušat ću odgovoriti što jasnije i preciznije. Budući da Vam je problematika i moralna pitanja vezana za umjetnu oplodnju jako važna, moj će odgovor biti malo dulji, a temeljit će se na stavu Katoličke crkve koja slijedi nauk Isusa Krista.

Uistinu, pokušavam Vas razumijeti što je više moguće. Teško je slušati tuđu patnju i ostati ravnodušan. Znajte da postoji mogućnost. Na kraju sam Vam napisao u kojem slučaju Crkva dopušta pomoć tehnike (samo pod jednim uvjetom) te liječenje koje se pokazalo veoma učinkovitim u liječenju neplodnosti. Stojte mi dobro! Molit ću za Vas i Vašega muža.

UMJETNA OPLODNJA (Iz knjige BIOETIKA ZA SVAKOGA, Verbumovo izdanje)

Pod umjetnom oplodnjom podrazumijeva se ukupnost onih tehnika koje teže postizanju ljudskog začeća izvan procesa koji mu je prirodan izvan spolnog sjedinjenja muškarca i žene.

Tehnike umjetne oplodnje

Razlikuju se: homologna umjetna oplodnja, ako su gamete od muža i žene; heterologna umjetna oplodnja, ako barem jedna od gameta dolazi od davatelja koji nije jedan od supružnika.

Bilo homologna, bilo heterologna umjetna oplodnja može se izvršiti na dva načina: UNUTARTJELESNA, ako do oplodnje dolazi u ženskim spolnim putovima; IZVANTJELESNA, ako do oplodnje dolazi izvan ženskog tijela, dakle: u epruveti.

Na ovaj način postoje slijedeće tehničke mogućnosti:

Unutartjelesna homologna umjetna oplodnja: u ženske genitalne putove prenosi se muževljeva sperma i ženina jajna stanica, koji su prethodno prikupljeni. Ovo se zove umjetna homologna oplodnja s prijenosom gameta.

Izvantjelesna homologna umjetna oplodnja: susret muževljevih i ženinih gameta događa se u epruveti. Oplođene jajne stanice (embriji) se zatim prenose u majčinu maternicu radi trudnoće. Pomoću sadašnjih tehnika, da bi se postiglo usađivanje jednog embrija potrebno je postići oplodnju više jajnih stanica — prekobrojni embriji, koji se potom zamrzavaju, upotrebljavaju u eksperimentalne svrhe ili abortiraju, putem takozvane embrionalne redukcije ukoliko dođe do višestruke trudnoće. (A odleđivanjem uvijek ih umre određeni broj.) To je in vitro homologna oplodnja s prijenosom embrija.

Izvantjelesna heterologna umjetna oplodnja: prijenos gameta u ženske genitalne putove, od kojih barem jedna potječe od davatelja koji nije jedan od supružnika. To je umjetna heterologna oplodnja.

Izvantjelesna heterologna umjetna oplodnja: susret gameta, od kojih jedna ne potječe od supružnika, ostvaruje se u epruveti. Oplođene jajne stanice zatim se prenose u maternicu, uz primjenu pobačaja putem embrionalne redukcije u slučaju višestruke trudnoće. Prekobrojni embriji namijenjeni su zamrzavanju ili eksperimentiranju. To je in vitro heterologna oplodnja s prijenosom embrija.

Intraplazmatska injekcija spermatozoida: postupak koji se sastoji u injiciranju jednog spermatozoida in vitro izravno u citoplazmu jajne stanice. Mogu se upotrijebiti spermatozoidi izvađeni izravno iz testisa ili oni iz ejakuliranog sjemena. Može biti homologna ili heterologna i uvijek je izvantjelesna.

SVE SU OVE TEHNIKE NEDOPUŠTENE. Etički sud o umjetnoj oplodnji ustrojen je u tri točke:

1. poštivanje ljudskog embrija;

2. priroda ljudske spolnosti i bračnog čina

3. jedinstvo obitelji

1. Poštivanje ljudskog embrija. Embrij je čovjek. Život bebe u utrobi ne može biti cijena koja se plaća da bi se zadovoljila želja roditelja, niti je prihvatljivo žrtvovati i samo jednog, da bi se omogućilo rođenje drugog, kao što se događa s prekobrojnim embrijima. Dijete biva začeto, a ne proizvedeno. Ono je osoba koju se prihvaća, a ne predmet koji se naručuje. Stoga je obveza pravosuđa da zakonom jamči to pravo. Kod umjetne oplodnje dijete se „naručuje“ i „proizvodi“. Kao „proizvod“ ono mora zadovoljiti potrebe onoga koji ga je „naručio“. „Prokreacija“ se tako degradira na „re-produkciju“; od ljudskog djelovanja teži da se pretvori u tehničku operaciju. U tom kontekstu lik djeteta se potiskuje u drugi plan, a takozvani „roditelji“ i njihove potrebe nalaze se u središtu djela proizvodnje. Dostojanstvo djeteta zahtjeva, naprotiv, da ono ne bude željeno ni začeto kao proizvod zahvata medicinskih i bioloških tehnika, te da tako njegovo postojanje ovisi o uvjetima tehničke učinkovitosti koji se vrjednuju parametrima kontrole i vlasti. Začeće osobe jedinstven je događaj u kojem je duhovna dimenzija intrinzično vezana za onu biološku. Začeti dijete znači „stvoriti“ i „prihvatiti“ osobu, corpore et anima unus.

2. Priroda ljudske spolnosti pred bračnim činom. Ovo je drugi kriterij etičkog suda. Umjetna oplodnja je strogo nedopuštena jer u bračnom spolnom činu razdvaja sjedinjujuću od prokreativne dimenzije.

·  Proturječi antropološkom statusu spolnosti i njezinoj neraskidivoj vezi s prokreacijom, koja nije samo čista biološka datost, već obuhvaća cijelu osobu.

·  Nije riječ o tome da se stave u pitanje tehnike umjetne oplodnje samo zbog toga što su umjetne. U igri nije tehnički element, već činjenica da ljudska osoba po svom vlastitom dostojanstvu mora biti plod darivanja ljubavi među roditeljima bračnim činom, te da ona nije tehnički proizvod.

·  Dolazi do depersonalizacije prokreacijskog čina, koji postaje tehnološki proces, pretvaranjem ljudskog bića u uporabni predmet onoga koji ga je u stanju začeti u labaratoriju.

·  Tako je moguće govoriti o "reprodukciji bez spolnosti“, odvojenoj od „spolnog proživljavanja“, te stoga daleko i od nekog ljudskog proživljavanja“.

·  Nemoralnost nije dana „religioznim“ propisom, već objektivnom činjenicom da takvo razdvajanje proturječi cjelovitoj antropologiji.

3. Jedinstvo obitelji. Treći etički zahtjev je jedinstvo obitelji. U umjetnoj oplodnji dijete se priključuje ili uvodi u obitelj izvana, a u slučaju heterologne oplodnje, osim uvođenja treće ili četvrte osobe, ono se lišava i identiteta vlastitih roditelja.

·  Odnosi roditelji-djeca se remete. Sami lik „roditelja“ biva izokrenut, sveden na razinu posuđivača biološkog materijala kojim se treba začeti „dijete“ Osim toga, u heterolognoj umjetnoj oplodnji i kod takozvanog iznajmljivanja maternice remete se sva pravila rađanja djece. Krajnji primjer djeteta iz epruvete može biti da ima tri majke (biološku, nositeljicu i zakonsku majku) i dva oca (biološkog i zakonskog). Dijete može, dakle, biti proizvedeno korištenjem različitih odvojenih elemenata — spermija, jajašca, embrija, maternice — koji se kasnie spajaju na temelju različitih formula.

Pred ovim i sličnim poremećajima terapijske nade koje ovi napredci sa sobom nose odmah se umanjuju važnim pitanjima koja se javljaju i novi rizicima koji se postavljaju pred ljudsko društvo.

DONUM VITAE (DAR ŽIVOTA), naputak o poštivanju ljudskog života u nastanku i o dostojanstvu rađanja, navodi slijedeće:

4. Kakva povezanost, s moralnog stajališta, mora postojati između

rađanja i bračnog čina ?

a) Crkveno naučavanje o braku i o ljudskom rađanju kaže da postoji »neraskidiva povezanost, koju je Bog htio a čovjek je ne može svojevoljno dokinuti, između dvostrukog smisla bračnog čina: smisla sjedinjenja i smisla rađanja. Doista, svojim bitnim ustrojstvom bračni čin, sjedinjujući najdubljom vezom bračne drugove, daje im mogućnost da rode nove živote prema zakonima koji su upisani u samu bit muškarca i žene.« To načelo koje se zasniva na naravi braka i na tijesnoj povezanosti njegovih dobara ima dobro znane posljedice na razini odgovornog očinstva i materinstva. »Sačuvavši svoje obje bitne strane, sjedinjenje i rađanje, bračni čin cjelovito čuva smisao uzajamne i istinske ljubavi i svoju upravljenost na roditeljstvo, taj uzvišeni poziv čovjeka.«

„Crkva nije začetnica nijednog od tih zakona, pa ne može o njemu ni samovoljno odlučivati; ona je samo njegova čuvarica i tumačiteljica, i nikad joj neće biti slobodno da proglasi dopuštenim ono što nije dopušteno zbog svoga unutarnjeg i nepromjenljivog protivljenja istinskom dobru čovjeka.

...

Ona je vjerna primjeru i nauci Božanskog Spasitelja, i tako pokazuje da je iskrena i nesebična prijateljica ljudi, kojima hoće pomoći već od početka njihova zemaljskog puta »da sudjeluju kao sinovi u životu Boga živoga, Oca svih ljudi«.“ Iz enciklike HUMANAE VITAE

Iz napisanoga Crkva jasno naznačuje da se radi o BOŽJEMU ZAKONU.

Ova nauka je u skladu s ljudskim razumom kako na drugome mjestu navodi enciklika:

„Smatramo da su ljudi našeg vremena na poseban način sposobni uvidjeti kako je ova nauka u skladu s ljudskim razumom.“

Isus Krist nas poziva na savršenstvo. „Budite dakle savršeni kao što je savršen Otac vaš nebeski!“ (Mt 5, 48). Njegov poziv je da hodimo u Istini, da u Njemu imamo život. Živjeti časno i moralno težak je poziv, ali s Isusom Kristom možemo učiniti sve. U zajedničkom rastu s Gospodinom možemo učiniti sve:

„Sve mogu u Onome koji me jača!“ (Fil 4, 13)

ONO ŠTO CRKVA DOPUŠTA

Kao i kod umjetne oplodnje, postoji heterologna i homologna inseminacija. Heterologna je ona u kojoj se u maternicu unosi donirano sjeme, tj. sjeme drugoga muškarca. Takva inseminacija je moralno nedopustiva  i teški grijeh.

Homologna inseminacija je unošenje sjemena u maternicu žene svoga ženidbenoga druga —AIH (engl. Artificial Insemination by Husband).

Samo je jedan slučaj u kojem je ona dopustiva. No, prvo navodim zašto nije. Nije dopustiva ako se ne događa sjedinjenje bračnih drugova — jedno od smisla i bitnih svojstava bračnoga čina. Nedopustivo je da liječnik uzme sjeme muškarca, odnosno ženinog muža, i unosi ga u maternicu. To pripada mužu.

Isto tako nedopustivo je da liječnik prije unosa vrši „zahvat“ nad sjemenom tako da poveća postotak mogućnosti začeća. (Iako se u postupku može koristiti čisto sjeme nakon likvifikacije, češće se koristi prethodno kondicioniranje sjemena centrifugiranjem i ispiranjem, kako bi se zadržali samo najbolji spermiji u uzorku.)

http://hr.wikipedia.org/wiki/Inseminacija

Evo slučaja u kojem je inseminacija dopustiva (Donum vitae):

6. Kako s moralnoga stajališta ocijeniti homologno umjetno osjemenjivanje?

Unutar braka ne može se dopustiti homologno umjetno osjemenjivanje, izuzev u slučaju kad tehničko posredovanje nije nadomjestak bračnome činu nego se javlja kao olakšica i pomoć da bi on postigao svoju prirodnu svrhu. Već je jasno izloženo naučavanje crkvenoga učiteljstva o toj stvari: ono nije tek izraz naročitih povijesnih okolnosti, nego se temelji na nauku Crkve o vezi između bračnog čina i rađanja, te na shvaćanju osobne naravi bračnoga čina i ljudskog rađanja. »U svome prirodnom ustrojstvu, bračni čin je osobni čin, istodobna i izravna suradnja bračnih drugova koja je samom naravi djelatnika i vlastitošću čina izraz uzajamnog dara koji, po riječi Pisma, sjedinjuje ’u jednome tijelu’.« Prema tome, moralom vođena savjest »nužno ne zabranjuje upotrebu umjetnih sredstava kojima se jedino želi bilo olakšati prirodan čin bilo postići ispunjenje same svrhe normalno obavljenog prirodnog

čina«. Ako tehničko sredstvo olakšava bračni čin ili mu pomaže da dosegne svoje prirodne ciljeve, moralno se može dopustiti. Kad god, naprotiv, takav zahvat stupa namjesto bračnog čina, moralno je nedopustiv. Umjetno osjemenjivanje kao zamjena za bračni čin zabranjeno je stoga što svojevoljno rastavlja dva značenja bračnog čina. Dodatni znak takva razdvajanja je masturbacija, kojom se obično pribavi sjeme; i onda kad se izvodi u svrhu rađanja, čin je lišen svoga sjedinjujućeg značenja: »nedostaje mu ... spolni odnos kao zahtjev moralnog reda, odnos koji ’u okviru prave ljubavi ostvaruje potpun smisao uzajamnog darivanja i ljudskog rađanja’«.

Osobno bih bio vrlo oprezan, jer nažalost, većina liječnika o ovim bitnim detaljima ne mari.

Najlakši je način mastrubacija, pregled sjemena te unos sjemena od strane liječnika, a katkad i blaga hormonalna stimulicija žene. Sve navedeno je nedopustivo. Pazite dobro što će Vam liječnik reći. Ako vidite da se udaljava od Božjega zakona, odustanite.

Statistike pokazuju da je inseminacija jako neuspješna metoda, umjetna oplodnja nešto više, a metoda koja je jako uspješna i pri tome morlano dopustiva, jest NaPro liječenje. Cilj je liječenja odstranjivanje uzroka neplodnosti, a ima ih mnogo. Liječenje se pokazalo znatno uspješnijim od umjetne oplodnje, koja zapravo i nije liječenje neplodnosti.

NaPro tehnologija ne liječi samo neplodnost, nego i niz drugih nepravilnosti, primjerice pomaže u sprječavanju spontanih pobačaja, liječenju policističkih jajnika...

Svakako se raspitatajte. Šaljem Vam link: http://www.fertilitycare.hr/

U hrvatskoj liječenje NaPro tehnologijom kreće niskim cijenama s obzirom na vrlo visoke cijene umjetne oplodnje.

O NaPro liječenju:

NaPro liječenje je dijagnosticiranje i liječenje problema ginekološkog zdravlja i plodnosti na temelju bilješki koje se vode putem FertilityCare™ sustava. Ono uključuje potpun medicinski i kirurški pristup u dijagnosticiranju i liječenju bolesti. NaPro tako pruža individualan i cjelovit (holistički) pristup u skrbi o ženskom zdravlju.

Izvorno se NaPro liječenje definira kao nova reproduktivna znanost koja surađuje s prirodom svakog pojedinog ciklusa. Termin NaPro dolazi iz engleskog naziva NaProTechnolgy® što je skraćenica od Natural Procreative Technology što se može prevesti kao Tehnologija prirodne prokreacije. Ono se razvilo kao plod dugogodišnjih znanstvenih istraživanja na Institutu Pape Pavla VI u Omahi (Nebraska, SAD) pod vodstvom dr. Thomasa W. Hilgersa, porodničara i ginekologa. Kao nova reproduktivna znanost je službeno objavljena 1991. godine.

NaPro liječenje se pokazalo iznimno uspješnim u liječenju problema: neplodnosti (muške i ženske) i ponavljanih spontanih pobačaja.

NaPro također služi liječenju i brojnih drugih problema ginekološkog i reproduktivnog zdravlja žene: hormonalnih problema, neuobičajenih krvarenja, menstrualnih grčeva, predmenstrualnog sindroma, kroničnog iscjetka, policističnih jajnika, postporođajne depresije i ostalih zdravstvenih problema povezanih s ginekološkim i reproduktivnim zdravljem žene.

Neke stranice o ovoj i sličnim problematikama:

http://www.katolici.org/nauk.php?action=c_vidi&id=914

http://www.katolici.org/katekizam.php?action=c_vidi&id=1626#F112


Božji blagoslov!

don Damir




Postavite novo pitanje

Ukoliko niste pronašli odgovor na ono što vas zanima, možete postaviti novo pitanje preko ove forme.

Don Damir Stojić

don Damir Stojic Don Damir Stojić, svećenik salezijanac, trenutno je studentski kapelan Grada Zagreba. Ako želite saznati više o njemu i njegovu radu, kliknite ovdje.

Povratak na vrh