Uredovno vrijeme: Uto.-Pet. 16h-18h; SD Cvjetno naselje, Odranska 8, 10000 Zagreb; e-mail: studentski.kapelan@gmail.com

Strah od spolnog čina

Poštovani don Damire,
Ovim putem obraćam Vam se za savjet i unaprijed se ispričavam zbog dužine pisma, ali doista ne znam kako sve sažeti u nekoliko crta, a da bude jasno o čemu se radi.
Imam 30 godina i odrasla sam kao jedino dijete u katoličkoj obitelji, ali uz strogi patrijarhalni odgoj i uz oca koji je imao problema s alkoholizmom, što je kroz godine mojeg odrastanja na meni ostavilo brojne posljedice - od osjećaja manje vrijednosti, krivnje, srama, anksioznosti, napadaja panike i brojnih drugih problema koji prate takav emocionalni poremećaj.
Svojeg muža upoznala sam prije 7 godina, a prije malo manje od 3 godine stupili smo u brak. Iako je pun razumijevanja i podrške, jako mi je teško s njime razgovarati o problemima intimnije naravi, prvenstveno zbog osjećaja srama koji me prate, ali i zbog iskustva da me osobe koje nisu proživjele anksioznost, napadaje panike i sl. ili koje nisu podrobnije upoznate s takvom problematikom, ne mogu u potpunosti razumjeti. Dakle, radi se o sljedećem i nastojati ću biti potpuno iskrena.
Naime, i nakon skoro 3 godine braka još uvijek nismo ostvarili spolni čin. Razlog tome prvenstveno je strah (od samog spolnog odnosa, od boli, od grijeha…) koji me potpuno blokira, ali i iskrivljena slika spolnosti o kojoj kroz vjerski odgoj nisam stekla nikakvo znanje kao o uzvišenom činu ljubavi i bračnog sjedinjenja, već mi je (kao i većini moje generacije) najčešće bila prezentirana kao loša i grješna. Zapravo, kroz sve godine vjeronauka, nikada nas nitko nije poučavao o ljepoti i vrijednosti spolnosti. Danas, konkretno u mojemu slučaju, u svim životnim situacijama u kojima se nađem, pa tako i u spolnosti, zaplićem se u klupku zamršenih osjećaja straha, krivih slika, problema preosjetljive i zastrašene savjesti, pitanja čistilišta, pakla, raja itd. Anksioznost i napadaji panike s vremenom su me doveli do gubitka spolne želje. Drugim riječima, svoju sam spolnost na neki način ostavila po strani, pa se ista s vremenom zamrznula. Sada polako dolazim u situaciju da želim u potpunosti živjeti bračnu ljubav, biti roditelj i ostvarivati se na različitim životnim područjima (u čemu mi uz psihoterapiju koju sada manje prakticiram, izuzetno pomaže i hagioterapija u Obiteljskom savjetovalištu u Splitu).
Dakle, svoj brak i svoje poslanje želim živjeti u potpunosti, međutim, to trenutno nije slučaj. Naime, zbog problema sa spolnim nagonom, koji postoji, ali je iz straha zamrznut i potisnut, i koji je jedan od preduvjeta ostvarenja spolnog čina, pokušavam - kako bih probudila i potakla svoje emocije i spolni nagon - svoje misli usmjeriti prema nutarnjem doživljaju ljubavi i spolnog čina. Ne znam kako bih to pojasnila, ali najjednostavnije rečeno, ponekad zamišljam spolni čin sa svojim suprugom - ne na razini samog nagona, već i u smislu nježnosti, topline i istinskog sjedinjenja otvorenog daru života. Međutim, brine me da li je takvo što kršćanski "dopustivo", ispravno i čisto. Nadalje, istražujući probleme s kojima se susreću anksiozne ženske osobe, a među njima i vaginizam, tj. refleksno i bolno grčenje vaginalnih mišića koje onemogućava tjelesno sjedinjenje, naišla sam i na tvrdnje stručnjaka, odnosno terapeuta koji iznose da se vaginizam može liječiti različitim tehnikama. Međutim, i tu mi se nameće pitanje ispravnosti takvih tehnika s obzirom na kršćanski nauk. U svemu tome postoji još jedan faktor, a to je problem sa skrupuloznošću koji me neprestano proganja, jer zbog klupka zamršenih emocija nisam u mogućnosti objektivno sagledati da li je neka situacija grješna ili ne. Primarni osjećaj koji mi se nametne redovito je osjećaj krivnje koji me tjera na preispitivanje koje onda ide u nedogled i zapravo me dovedi u još veću tjeskobu, posebno kada se radi o nečistoći/bludnosti kojoj je najčešći sinonim teški grijeh, što mi automatski izaziva panični strah, tim više što mi je i kroz roditeljski odgoj Bog najčešće predstavljan kao prijeteći, onaj koji sve vidi, sve zna i - kažnjava.
U nadi da ste shvatili moj problem, imam čitav niz pitanja:
1.   Da li je maštanje i zamišljanje spolnog čina grješno (pri tom ne mislim na maštanje o muškarcima ili na maštanje radi postizanja zadovoljstva za sebe, već na maštanje o spolnom činu sa svojim suprugom)? Kada se upustim u takva razmišljanja, redovito osjetim buđenje spolne želje, ali s druge strane osjetim i strah da li se možda radi o nečistoći, bludnosti, što ako time upadam u teški grijeh, što ako primim sv. Pričest u takvom stanju itd.?
2.   Terapeuti koji se bave problemom vaginizma kod žena, kao jednu od tehnika liječenja preporučuju i istraživanje vlastitog tijela. Da li je to grijeh s obzirom da takvi postupci mogu dovesti do uzbuđenja i navoditi na samozadovoljanje? Želim istaknuti da mi cilj nije samozadovoljavanje, već želja da se oslobodim straha, ali je neminovno da takvi postupci dovode do određene tjelesne ugode koju mi je onda teško razgraničiti, odnosno razlučiti da li se tu ipak radi o samozadovoljavanju i da li je takva situacija grješna.
3.   U pokušajima da imamo spolni čin, moj suprug u nekim situacijama dođe do stanja orgazma, što znači da ponekad ipak izbaci sjeme. Što s time?
4.   Da li spolni čin, da ne bude grješan, mora završiti izbacivanjem sjemena u trenutku tjelesnog sjedinjenja? Ili je preporuka suzdržavanje od takvog spolnog čina? Međutim, to me opet vodi u zamrzavanje spolne želje.
5.   Što je s drugim oblicima spolnog čina i izražavanja bračne ljubavi? Konkretno, oralnim? Da li je takvo što u kršćanskom braku dopustivo?

Moram biti iskrena i reći da mi je jako teško i neugodno postavljati ova pitanja i da bih Vam doista bila zahvalna na iskrenom odgovoru. I suprug i ja želimo i nastojimo živjeti kršćanski, otvoreni smo životu, ali dokle se god u nastojanjima i pokušajima da dođemo do tjelesnog sjedinjenja moram tjeskobno brinuti da li prelazim granice i da li je nešto grijeh ili ne, zapravo se ne mogu predati.
Unaprijed hvala na Vašem odgovoru i savjetu. Lijep pozdrav! Petra



Poštovana Petra,

Zahvaljujem na pitanju i povjerenju. Pitanja su Vam zanimljiva, a čitajući tekst osjetio sam Vaše duhovno stanje. Suosjećam s Vama i vjerujem da će vrlo brzo doći do pozitivne promjene. Pozdravljam i podržavam Vas što idete na hagioterapiju. Hagioterapija čovjeka upoznaje sa samim sobom, tko on zapravo uistinu jest — dragocijeno i ljubljeno dijete Božje, originalan i neponovljiv!

Hagioterapija liječi duhovne rane i vjerujem da će Vam kroz nju Krist vratiti ono što ste kroz djetinjstvo izgubili i nadoknaditi ljubav koju ste trebali primiti.

U Knjizi Postanka čitamo da sve što je Bog stvorio bilo je dobro. I dan, i noć, i Sunce, zvijezde, životinje, bilje... apsolutno sve. A kao krunu svega dobroga stvaranja stvorio je čovjeka. Čovjek je kruna, vrhunac svega stvorenoga svijeta. Kruna jer je stvoren na sliku Božju. Zamislite: mi smo stvoreni na sliku Božju! A kako to?

Prvo, darovana nam je slobodna volja. Čovjek ima slobodu oprijedijeliti se za dobro ili zlo. Bog u svojoj slobodi uvijek odabire dobro.

Drugo, čovjeku je dana vlast nad cijelom Zemljom, da je obrađuje i čuva. Bog je svemogući vladar.

Treće, muškarac i žena donose na svijet novi život, novoga čovjeka.

Mi smo slika živoga Boga životvorca upravo po ljubavnom sjedinjenju muškarca i žene.

Sveto Trojstvo je ljubav u sebi samoj. Od vječnosti Otac ljubi i daruje se Sinu, Sin od vječnosti uzvraća tu ljubav i daruje se Ocu. Njihova ljubav je toliko snažna da bivstvuje kao treća životvorna Osoba — Duh Sveti. I takva savršena, vječna ljubav stvara cijeli vidljivi i nevidljivi svijet.

Muž se daruje ženi, žena uzvraća ljubav i daruje se mužu. Njihova zajednička ljubav stvara novi život, novoga čovjeka.

Prema tome ljudska spolnost i brak samo je zrcalo Svetoga Trojstva! Spolnost je sveta stvarnost, jer upućuje na Boga. Svaki bračni par upućuje na duhovnu Božju stvarnost.

Sve što je Bog stvorio bilo je dobro. Tako i spolnost. Zapravo, ona je najuzvišenija.

Većina ljudi imaju iskrivljenu sliku ljudske spolnosti. Današnji svijet toliko griješi na području seksualnosti da nam je jednostavno bacio veliku prašinu u oči. Srozao dostojanstvo tijela na dno dna ljudskih vrijednosti. Niste jedini koji imaju problema sa moralnim dvojbama. Mnogi se pitaju što je ispravno, a što nije. U jednu ruku se stvarno divim što pazite da ne sagriješite i što ste mi poslali ovo pismo u želji da Vas više približim istinitom poimanju ljudske spolnosti i braka.

Ovo što ovdje pišem temelji se na istinskom nauku Katoličke crkve koja svoj autoritet ima u Isusu Kristu. On je dao Crkvi obećanje Duha Svetoga koji će je voditi, nadahnjivati i upućivati u svu istinu. A istina je savršenstvo na koje smo svi pozvani. Isus je rekao da budemo savršeni kao što je Otac naš savršen. A tu savršenost najbolje možemo živjeti ako razumijemo kršćanski vid ljudske spolnosti i braka.

„Bračni zagrljaj“ iliti spolni čin muža i žene je i čista slika sjedinja Isusa Krista sa svojom Crkvom koja se ima dogoditi u budućnosti. Knjiga Otkrivenja govori o sjedinjenju Krista i Crkve. Krist će nas prožimati svojom vječnom ljubavlju, a mi ćemo mu uzvraćati svoju ljubav slaveći ga. Naše stanje bit će vječni duhovni orgazam, zanos, radost, oduševljenje kojemu neće biti kraja.

Bračni zagrljaj je stoga i predokus nebeske slave koja se ima dogoditi. Ujedno i primanje Krista u sakramentu Euharistije je predokus vječnoga sjedinjenja. Krist nam se daje u prilikama kruha i vina, mi ga primamo, i obostrano predanje stvara novi duhovni život u nama.

Odgovori na Vaša pitanja su jednostavni, i kada vas god ubuduće budu mučile moralne dvojbe samo vjerujte Katoličkoj crkvi, bez obzira hoće li vam to biti čudno, teško, nerazumljivo. Bitno je povjerenje.

1. Ako je u pitanju samo Vaš muž, i ako se maštanja temelje na želji davanja sebe mužu iz ljubavi i da se on tako daje vama, onda smijete. Ne bi bilo u redu da maštate samo poradi sebe, da ga gledate kao objekt za uzbuđivanje.

2. Maženje poradi samoga užitka nije dopušteno. Pogotovo samozadovoljavanje. Cilj je seksualnosti predati se voljenoj osobi, i voljena osoba da se preda tebi. Međusobno darivanje dovest će i do međusobnog spolnog uzbuđenja i predivnih strasti. Strast je dar od Boga. Strast za športom, hranom, učenjem, čitanjem, bračnim sjedinjenjem. Problem nastaje kada mi zloupotrebljavamo dar strasti za sebe. Sve što činimo i radimo treba biti na izgradnju sebe i drugih ljudi. Istražujte svoje tijelo zajedno s mužem. Vi njegovo i on vaše. Pročitajte u Bibliji knjigu „Pjesmu nad pjesmama“. To je knjiga koja tako otvoreno govori o tjelesnim strastima da se čovjek današnjega svijeta jednostavno može sablazniti, jer ne može vjerovati da je spolnost tako sveta.

3. i 4. Namjerno izbacivanje sjemena je grijeh. Spolni čin u sebi treba biti SLOBODAN, POTPUN, VJERAN i PLODONOSAN.

Muž se u apsolutnoj slobodi potpuno i vjerno treba darovati ženi. Tako i žena mužu. Njihovo međusobno darivanje jednostavno je plodonosno. Otac cijeloga sebe daruje Sinu, Sin cijeloga sebe daruje Ocu. Njihova ljubav je Duh Sveti. Isus Krist je cijeloga sebe dao za nas. Plod te ljubavi je rođenje Crkve. I mi trebamo cijele sebe dati Njemu da plod naše ljubavi bude život u Duhu. To su veličanstvene stvari.

Čestitam i Vama i Vašemu mužu na velikoj ljubavi i strpljenju! Usmjeravajte vaše nježnosti da dopustite svome ljubljenome mužu da vas ljubi savršeno, kao Isus Krist! Tri godine vjernosti i čekanja dokaz su njegove odluke da Vam se želi darovati. Bog vas je blagoslovio na oltaru radosno rekavši isto one riječi koje je uputio Adamu i Evi: „Plodite se i množite!“ Zajedno s mužem i Bogom uspjet ćete.

5.  Da i ne. Ako radnje stoje same za sebe, nisu dopuštene, jer je cilj užitak bez plodonosnoga sebedarja.

Radnje kojima supružnici s ljubavlju pripremaju jedno drugo za genitalni snošaj (predigra) časne su i dobre. Ali uzajamno podraživanje genitalija do točke vrhunca odvojeno od čina normalnoga snošaja nije ništa drugo doli međusobna masturbacija. Ovdje nema sebedarja niti bračnoga zajedništva. Niti su takve radnje otvorene začeću.

Jedna važna točka zahtjeva pojašnjenje. Budući da je muški orgazam nerazdvojivo povezan s mogućnošću začeća novoga života, muž nikada ne smije namjerno ejakulirati izvan ženine vagine (namjerna ejakulacija ne uključuje moralni propust). Međutim, budući da ženski orgazam nije nužno vezan uz mogućnost začeća, sve dok se on dogodi unutar ukupnoga konteksta bračnoga čina, ne mora se, moralno govoreći, dogoditi tijekom stvarne penetracije.

Idealno, orgazam žene trebao bi se dogoditi istodobno s muževljevim. Zapravo, Ivan Pavao II. u svojim je razmišljanjima o ovomu prije svojega pontifikata poticao muževe da nauče kontrolirati svoje orgazme kako bi doveli svoje žene do zajedničkoga vrhunca. Na taj altruistički način, kaže on, ostvaruje se muževljeva krjepost u službi bračnoga sklada. Zapravo, ako žena unatoč njihovim zajedničkim nastojanjima, ne postigne orgazam za vrijeme penetracije, za muškarca bi bio izraz ljubavi naknadno podraživati svoju ženu sve do vrhunca (ukoliko ona to želi). U tom slučaju, takvo podraživanje nije po sebi masturbacija budući da se događa u kontekstu cjelokupnoga spolnoga odnosa.

Žena je slika neba na zemlji. U djevici Mariji Isus Krist je rastao 9 mjeseci. A gdje danas Krist stanuje? U crkvi u svetomhraništu, tabernakulu. Stoga je ženska maternica posvećena. Žena je svetohranište. Vi ste svetohranište! Nije li to predivno?

A muškarac je slika Isusa Krista. Isus Krist je bio muškarac. Stoga muškarac treba ljubiti svoju ženu kao što je Krist ljubio Crkvu. A žena mu treba biti podložna u smislu da mu dopusti da je ljubi kao Krist Crkvu. A kakva je to ljubav? Cijeloga sebe dati drugoj osobi, biti spreman umrijeti za nju.


Ef 5, 25-33:

Muževi, ljubite svoje žene kao što je Krist ljubio Crkvu te sebe predao za nju da je posveti, očistivši je kupelji vode uz riječ te sebi predvede Crkvu slavnu, bez ljage i nabora ili čega takva, nego da bude sveta i bez mane. Tako treba da i muževi ljube svoje žene kao svoja tijela. Tko ljubi svoju ženu, sebe ljubi. Ta nitko nikada ne mrzi svoga tijela, nego ga hrani i njeguje kao i Krist Crkvu. Doista, mi smo udovi njegova Tijela! Stoga će čovjek ostaviti oca i majku da prione uza svoju ženu; dvoje njih bit će jedno tijelo. Otajstvo je to veliko! Ja smjeram na Krista i na Crkvu. Dakle, neka svaki od vas ljubi svoju ženu kao samog sebe, a žena neka poštuje svog muža.


Božji blagoslov!

Don Damir




Postavite novo pitanje

Ukoliko niste pronašli odgovor na ono što vas zanima, možete postaviti novo pitanje preko ove forme.

Don Damir Stojić

don Damir Stojic Don Damir Stojić, svećenik salezijanac, trenutno je studentski kapelan Grada Zagreba. Ako želite saznati više o njemu i njegovu radu, kliknite ovdje.

Povratak na vrh