Uredovno vrijeme: Uto.-Pet. 16h-18h; SD Cvjetno naselje, Odranska 8, 10000 Zagreb; e-mail: studentski.kapelan@gmail.com

Homoseksualne napasti

Poštovani don Damire,
Zamolio bih Vas za savjet i pomoć. U pubertetu sam spoznao da imam homoseksualne sklonosti. Zbog toga sam jako trpio kroz adolescenciju, nisam sebe prihvaćao. Bio sam povučen. Sa 19 godina sam imao prvo iskustvo u tim odnosima. I to sam nastavio raditi do 26. Mislio sam da me je Bog takvog stvorio i zašto bi ja to potiskivao. Sa 26 godina sam bio toliko uništen od toga grijeha, da nisam više vidio nikakav smisao. I tada doživljavam susret sa Isusom i dotadašnji način mi se počinje gaditi. Zahvaljujući Isusu, ja sam tada prestao s tim grijehom, napravio sam životnu ispovijed i krenuo sam drugačijim putem, putem molitve, vjere.
U međuvremenu sam bio toliko zapaljen vjerom da sam htio biti i svećenik, ali su mi duhovnici rekli da nije preporučljivo s tim sklonostima ići u tom pravcu, nego da se pokušam ostvariti u braku.
Posljednjih šest godina živim u čistoći, povremeno se pojave napasti, tako da sam nekoliko puta pao, ali u posljednje vrijeme te napasti su sve češće.
Prije dva mjeseca upoznao sam i jednu djevojku s kojom sam u vezi, to funkcionira, ali kada mi se pojave napasti, slabe mi i osjećaji prema njoj.
Da li Isus može u potpunosti izliječiti te sklonosti? Ja se trenutačno borim protiv toga, ali s vremena na vrijeme se u meni pojavi želja za tim. Kako da mi to bude ogavno i kako da s tim prekinuti zauvijek. Mnogo sam milosti do sada primio od Isusa i bojim se da ga tim padovima iznevjerim.
Odnosno bojim se da se ne ostvare riječi iz Evanđelja „Vratit će se sedam zlih u očišćenu kuću“. Umoran sam i ne znam kako da se borim protiv ovoga. Postoji li ikakvo rješenje? Puno pozdrava.



Poštovani,
Jako me raduje što nastojiš odgovoriti na Isusov poziv i što tražiš njegovu pomoć.
Vjerujem da si zbog svojih sklonosti puno pretrpio i da ti je bilo teško i kada si im se prepuštao i kada si se borio za čistoću srca. To me podsjeća na riječi sv. Ljudevita Montfortskoga iz njegova Pisma prijateljima Križa:

„Jedan od tri križa s Kalvarije
moraš mudro izabrati;
jer trpjeti, ili kao svetac ili kao pokajnik
ili kao nesretni prokletnik potrebno je.“


I sam si lijepo opisao teškoće svakog od izbora koji je karakterističan za tvoje poteškoće. Ipak, isti nas svetac potiče da ipak radije biramo trpjeti s Kristom nego bez njega:
„Dakle ne trpite li radosno poput Isusa Krista, ili strpljivo poput dobroga razbojnika, tada morate nevoljno trpjeti kao što je trpio zli razbojnik; morat ćete do dna iskapiti najgorči kalež bez ikakve utjehe koja proizlazi iz milosti, a k tomu okusiti svu težinu svoga križa, bez pomoći koja dolazi od Isusa Krista. Osim toga morate još nositi i drugi teret, što ga đavao dodaje vašemu križu, a to je nestrpljivost, na koju vas navodi, tako ćete biti nesretni u društvu sa zlim razbojnikom na zemlji i ići ćete s njim u vatru.“   
Sv. Ivan Pavao II. nas pak u svom pismu „Spasonosno trpljenje“ podsjeća na to da smo upravo po trpljenju otkupljeni i da smo, po riječima sv. Pavla, i sami pozvani „nadopunjati u svom tijelu što nedostaje patnjama Kristovim za njegovo Tijelo, koje je Crkva“.
Meni, a vjerujem i tebi, ovaj je govor o križu „tvrda besjeda“. Kako i ne bi bio, kad je sam Isus, suočen s mukom, zavapio Ocu da ga izbavi ako je njegova volja! Ipak, svakoga od nas čeka osobni križ, a na nama je samo izbor hoćemo li ga s pouzdanjem u Boga nositi ili očajni za sobom vući.
Međutim, iako nošenje životnoga križa – ustrajanje u dobru unatoč trpljenju - ostaje temeljna „taktika“ našega (kršćanskog) života, to nikako nije sve što Gospodin ima za reći o našim mukama i bolima.
Dapače, krivo shvaćanje križa i neprimjeren naglasak na njemu mogu pogubno djelovati na cjelovitost našega odnosa s Gospodinom. Valja se, dakle, također sjetiti da je Isus obilazio gradove i sela liječeći ne samo bolesti nego i „svaku nemoć“ (Mt 9,35). On se prema različitim ljudskim trpljenjima postavljao s punim suosjećanjem i donosio, a i danas donosi, radosnu vijest spasenja s ozdravljenjem i oslobođenjem. Zapravo, kada se bolje pogleda evanđelje, izgleda da skoro svaki put Isus ili ozdravlja i oslobađa ili je malo prije to učinio ili je upravo na putu da to učini!
Bog želi svakome čovjeku ostvarenje u pravoj ljubavi prema Njemu i prema bližnjemu. Sve što nas u tome sprječava, a tu spada i velik dio našega trpljenja, Gospodin želi ukloniti. Francis McNutt upotrijebio je za to lijepu sliku: Bog ne može svirati na slomljenoj violini, stoga ju prije sviranja mora popraviti. Zato svatko tko je „slomljen“, tko nije u stanju ljubiti Boga i bližnjega zbog nekog trpljenja koje ima, treba s pouzdanjem zatražiti Božju pomoć. A On je kao redovita sredstva pružanja te pomoći ostavio Crkvi svoju Riječ, sveta otajstva (sakramente, blagoslove…), duhovno vodstvo, pobožnosti i drugo. Također, treba se sjetiti i Knjige Sirahove u kojoj stoji: „Prinesi žrtvu blagomirisnu i spomen-žrtvu i pretio dar prema imanju svojem. Ali i liječniku mjesta daj, i njega je Gospod stvorio: nek` nije daleko od tebe, jer i on je potreban. Katkad je spas u ruci njihovoj“ (Sir 38,11-13).  
Što se tvoga problema konkretnije tiče, riječ je o sklonosti koja se mijenja s promjenom starog čovjeka u novog. Ta promjena iziskuje više elemenata kao, npr., osobno obraćenje, nutarnje iscjeljenje te, po potrebi, oslobođenje. To može biti kratkoročni, ali isto tako i dugoročni proces, ovisno o tome na koji je način ta sklonost nastala. Kad se radi o tome da je osoba bila na bilo koji način seksualno zlostavljana u ranom djetinjstvu, proces može biti brži od onoga kad se teško otkrije uzrok.
Dakle, potrebna je pomoć stručne osobe, po mogućnosti iskusnog duhovnika karizmatika uz veliki osobni angažman. Uz to će u pravilu koristiti i psihoterapija. Naravno da ne treba isključiti mogućnost i izvanredne Božje intervencije jer Bog čini i danas svoja čudesa.
U Hrvatskoj postoje i grupe u kojima se okupljaju osobe radi zajedničkoga nastojanja u tome procesu, a vodi ih Josip Lončar iz Ustanove za promicanje kršćanskih vrednota „Kristofori“.
Također, preporučujem ti knjigu Richarda Cohena „Iskorak iz homoseksualnosti“. Autor ju je napisao na temelju osobnog iskustva putovanja iz homoseksualnosti u heteroseksualnost, kao i pomaganja tisućama muškaraca i žena u svojstvu terapeuta.
Stoga, samo hrabro naprijed, a ja te pratim molitvom.

Btb,
don Damir




Postavite novo pitanje

Ukoliko niste pronašli odgovor na ono što vas zanima, možete postaviti novo pitanje preko ove forme.

Don Damir Stojić

don Damir Stojic Don Damir Stojić, svećenik salezijanac, trenutno je studentski kapelan Grada Zagreba. Ako želite saznati više o njemu i njegovu radu, kliknite ovdje.

Povratak na vrh