Uredovno vrijeme: Uto.-Pet. 16h-18h; SD Cvjetno naselje, Odranska 8, 10000 Zagreb; e-mail: studentski.kapelan@gmail.com

Intimnost u vezi

Želio bih Vas zamoliti za odgovor na nekoliko pitanja:
1) moja djevojka stalno inzistira na poljupcima i zagrljajima, odnosno na fizičkom dodiru, poljupcima u čelo, obraze, vrat..., jer se osjeća neželjeno. Da li je to grijeh, odnosno da li bi trebalo izbjegavati potpuno fizički kontakt i upoznavati se samo razgovorom, zajedničkim šetnjama itd.
2) u međusobnom maženju smo se dodirivali po intimnim dijelovima tijela, kratko i bez namjere seksualnog uzbuđenja i spolnog odnosa, već zbog međusobnog istraživanja, bez požude... Zanima me da li je to grijeh.
Da li je grijeh kada djevojka ili dečko pomisle jedno na drugo i osjete žudnju i fizičku reakciju?


1. Prava ljubav „ne traži svoje“, kako nas uči sveti Pavao u svom Hvalospjevu ljubavi (1 Kor 13). Pozvani smo odupirati se svakom nagonu koji nas potiče da se prema drugim ljudima odnosimo kao prema sredstvima za naše sebično zadovoljenje. U tom smislu zvuči pomalo sumnjivo da bilo koja strana u vezi na nečemu „inzistira“ u kontekstu izražavanja nježnosti.

S druge strane, ti poljupci sami po sebi ne mogu riješiti problem osjećaja neželjenosti. Dečko te djevojke svakako bi trebao cjelokupnim svojim ponašanjem pokazivati da ju prihvaća kakva jest. Nadalje, s tim se problemom valja mnogo ozbiljnije suočiti u molitvi i razmišljanju, pa i uz pomoć prikladne literature i savjeta kompetentnih osoba. Na taj način mogu se otkriti pravi razlozi toga stanja, a tragom toga i rješenje.

Fizički kontakt nije neophodno potpuno izbjegavati. S druge strane, nikako nije opravdano da se osobe u vezi dovode do uzbuđenja koje je zapravo neposredan uvod u spolni snošaj. Između tih krajnosti, vrlo je teško određivati neku konkretnu izvanjsku granicu u iskazivanju nježnosti. 

No, valja imati na umu da također i među nevjenčanima postoje neke razlike s obzirom na primjereno iskazivanje nježnosti. To je utemeljeno na općem načelu teologije tijela da je naše tijelo sakramentalno i da njime treba istinito označavati prirodu odnosa o kojemu se radi. U tom smislu primjerena nježnost među osobama koje samo „hodaju“ nije ista kao među zaručnicima. Također, treba izbjegavati sve ono što barem jedna osoba u vezi smatra neprimjerenim i za što se ne osjeća spremnom. Pomno osluškujući savjest i pravilno je oblikujući molitvom i naukom Crkve dolazi se do prave mjere.

U svakom slučaju, razgovori i šetnje koje spominješ jesu ono bitno za dvoje ljudi koji su u vezi, ono što će im omogućiti da se bolje upoznaju i uz Božju pomoć razluče i odluče jesu li uistinu jedno za drugo. 

2. Osobe koje su tek „započele vezu“ trebale bi graditi „kuću“ svoga odnosa od temelja, a ne od krova. Taj su temelj zajedničke vrijednosti, svjetonazor, životni ciljevi, molitva. Zatim je tu potreba međusobnog upoznavanja kroz priče o životnom putu, okolnostima, važnim događajima i osobama. Često će neki aktualni događaji biti poticajem da se „zagrebe ispod površine“. Tu se otkrivaju vrline, ali i rane i mane druge osobe. Neka je područja svoga srca teško otvoriti, a neke osobine druge osobe teško prihvatiti. Uostalom, i uz najbolje pretpostavke potrebno je vrijeme za usklađivanje. Naposljetku, neke loše „stvari“ koje se na početku veze, u fazi zaljubljenosti, nisu ni primjećivale, kasnije počinju ići na živce i pretvaraju se u probleme koje valja rješavati. Stoga je to upoznavanje proces u kojem ljudi postupno stječu povjerenje i otvaraju se sve više jedno drugome.

Fizička razina povezivanja ne prethodi ovom procesu ili njegovoj pojedinoj fazi, nego dolazi na kraju. Zašto je tome tako, kada izgleda najlakše povezati se upravo tijelima? Zato jer našim tijelima koja imaju sakramentalni značaj označavamo i potvrđujemo dublji sadržaj odnosa (kojega smo onda očito prije toga morali izgraditi, inače ne bi imali što označiti ni potvrditi!). Iz istog razloga i samo slavlje sakramenta ženidbe i bračni čin koji ženidbu „zapečaćuje“ dolaze na kraju cijelog procesa „hodanja“ i zaruka. 

Ako se pak ostvari određena tjelesna intimnost, a da ona nema pokrića u odnosu, prva „kiša koja padne i bujica koja navali“ pretvorit će taj odnos „sagrađen na pijesku“ u „ruševinu veliku“ (usp. Mt 7,26-27). Stoga je počinjati vezu s tjelesnom intimnošću dobar recept za neuspjeh veze i osobnu nesreću.

Što se tiče dodirivanja intimnih dijelova tijela prije braka (a time i prije moralne mogućnosti za bračni čin), to nalikuje hodanju po žici razapetoj između dva nebodera, bez sigurnosne mreže. Je li teoretski moguće tako se dodirivati, a da ne dođe do seksualnog uzbuđenja? Jest. Isto je tako moguće i hodati po spomenutoj žici. Otprilike je i jednako toliko preporučljivo. 

Misli i osjećaji koji nam se pojavljuju sami po sebi nisu grijeh jer ih je nemoguće potpuno kontrolirati, ali jest grijeh ako prihvatimo njihove poticaje i svjesno nastavljamo tako misliti i hraniti osjećaje koji nas vode u zlo.

Btb,

don Damir




Postavite novo pitanje

Ukoliko niste pronašli odgovor na ono što vas zanima, možete postaviti novo pitanje preko ove forme.

Don Damir Stojić

don Damir Stojic Don Damir Stojić, svećenik salezijanac, trenutno je studentski kapelan Grada Zagreba. Ako želite saznati više o njemu i njegovu radu, kliknite ovdje.

Povratak na vrh