Uredovno vrijeme: Uto.-Pet. 16h-18h; SD Cvjetno naselje, Odranska 8, 10000 Zagreb; e-mail: studentski.kapelan@gmail.com

Zašto je Biblija tako komplicirana?

Poštovani kapelane,
zašto je Isus pričao u prispodobama, zašto je cijela Biblija napisana na tako dvosmislen način koji je teško protumačiti nama koji nismo završili Teološki i filozofski fakultet, zašto Bog nije isto rekao jednostavnijim govorom koji bi svi razumjeli? Znam
da je Bog apsolutna mudrost i da On zna koji je razlog tomu, ali opet ne mogu si pomoći ne zapitati se zašto je to napravio ako zna da mnogi ljudi ili neće shvatiti poruku ili će ju krivo protumačiti.


Poštovani!
Evanđelist Ivan piše: „Riječ je tijelom postala i prebivala među nama“. Sveti Pavao će sličnu istinu reći ovim riječima: „Isus Krist (…) ponizi sam sebe postavši ljudima sličan“. Poslanica Hebrejima ističe kako je Isus bio nama u svemu jednak, osim u grijehu. Dakle, Sin Božji, ukoliko je uistinu „postao čovjekom“ kako ispovijedamo u Vjerovanju, prihvatio je i sve ono što na autentično čovještvo spada. Tako je on pripadao točno određenom rodu i narodu, kao i vremenu i podneblju, te je dijelio kulturu ljudi među kojima je prebivao.
Stoga je također i govorio na način koji su njegovi sugovornici razumjeli. Oni su poznavali Stari Zavjet, stoga se Isus često na njega pozivao. Oni su bili narod pastira i ratara, stoga je Isus koristio slike iz njihova svakodnevnog života. Oni su govorili jezikom svojih otaca i grčkim kao općim jezikom tadašnjeg svijeta - stoga je i Isus izrazio svoju poruku (a evanđelisti je prenijeli) u tom jezičnom i mentalnom sklopu. Stoga možemo reći da se Bog upravo izrazio na najjednostavniji i najrazumljiviji način prikladan njegovim neposrednim slušateljima. Dapače, temeljna poruka mnogih slikovitih izraza koje je koristio i danas brzo i lako dopire do srca slušatelja i bez dodatnog tumačenja.   
„U Svetom se pismu dakle — bez povrede Božje istine i svetosti — očituje čudesna »susretljivost« vječne Mudrosti, da upoznamo neizrecivu Božju dobrohotnost i koliko je prilagođivanje govora po¬kazao Bog u providnosti i brizi za našu narav. Jer, riječi Božje, izrečene ljudskim jezicima, postadoše slične ljudskom govoru, kao što jednoć Riječ Vječnog Oca, uzevši slabo ljudsko tijelo, postade slična ljudima“ (Dei Verbum 13).
 S druge strane, radi dubljeg pronicanja božanske poruke i očuvanja od mogućih zabluda, potrebni su kako dublje osobno istraživanje i razmatranje, tako i Crkva i posebne službe u njoj. Bit će nam jasnije zašto je to tako ako si posvijestimo slijedeće:
1. Radi se o Božjoj riječi, koja je neiscrpna u bogatstvu svoga značenja, stoga ju uvijek možemo dublje upoznavati
2. Ljudski je govor, kojemu se Bog prilagodio, uvjetovan i promjenjiv, pa treba premostiti vremenski i kulturni jaz između shvaćanja i izražavanja svetih pisaca i nas danas
3. Gospodin u Svetom pismu govori i svakome od nas vrlo osobno, pa je onda potrebno i osobno osluškivanje i razmatranje
4. Ipak, „Nijedno se proroštvo Pisma ne može tumačiti samovoljno“ (1 Pt 1,20)

5. Isus je samo apostolima, koje je sebi tješnje pridružio u svemu životu i službi, udijelio i podrobnija tumačenja svoga nauka te samo njih ovlastio da u njegovo ime učine sve narode njegovim učenicima i čuvaju polog vjere  

Sama Biblija u 2 Pt 3,16 govori o tome da postoje neupućeni i nepostojani koji iskrivljuju Sveto pismo, sebi na propast. Da ne bi došlo do takvih iskrivljavanja, potrebno je slijedeće:   

„Budući da je Bog u Svetom pismu govorio po ljudima na ljudski način, to tumačitelj Svetog pisma, da bi proniknuo ono što nam je Bog htio priopćiti, mora pažljivo istraživati što su hagiografi stvarno htjeli reći i što je Bog odlučio njihovim riječima otkriti.
Da na vidjelo izađe namjera hagiografa, treba se među ostalim oba¬zirati i na »književne vrste«. Istina se, naime, drugačije i drugačije iznosi i izražava u tekstovima koji su ili — na različit način — povi¬jesni, ili proročki, ili pjesnički, ili u drugim vrstama govora. Tumač nadalje mora istraživati smisao što ga je hagiograf kanio izraziti i izrazio u određenim okolnostima, prema prilikama svoga vremena i svoje kulture, pomoću književnih vrsta koje su se upotrebljavale u ono vrijeme.
Da ispravno razumijemo ono što je sveti pisac svojim spisom htio reći, potrebno je svratiti dužnu pozornost s jedne strane na uobiča¬jene one osobite načine shvaćanja, izražavanja i propovijedanja koji su u doba pojedinog hagiografa bili na snazi, a s druge strane na one načine koji su se u ono doba obično upotrebljavali u uzajamnom ljudskom suobraćanju.
No budući da Sveto pismo treba čitati i tumačiti istim Duhom u kojem je napisano, mora se za ispravno pronicanje smisla svetih tekstova s ne manje brižljivosti gledati na sadržaj i jedinstvo svega Pisma, obazirući se na živu Predaju cijele Crkve i na analogiju vjere. A tumači su pozvani da po tim istim pravilima rade na dubljem ra¬zumijevanju i izlaganju smisla Svetoga pisma da kao iz prethodnih pripravnih proučavanja sazre sud Crkve. Sve naime to što je u vezi s tumačenjem Pisma podliježe konačno sudu Crkve, koja obavlja božansko poslanje i službu čuvanja i tumačenja riječi Božje.“ (DV 12)
Gospodin je, dakle, tumačenje Svetoga pisma, ali i slavljenje otajstava i pastirsku vlast povjerio apostolima i njihovim nasljednicima u službi. To je autoritativno tumačenje (a i s njime povezano stručno istraživanje Pisma) objektivno potrebno s obzirom na njegovu božansko-ljudsku narav. Dosljedan je to izraz djelovanja Duha Božjega, koji je već u Starome zavjetu djelovao preko svojih pomazanika. Također, to je dosljedno utjelovljenju, jer Gospodin želi doći k nama po konkretnim ljudima koje je na poseban način sebi suobličio i učinio ih svojim oruđem. To je i logika Crkve, jer kršćanstvo se živi u zajednici, u kojoj smo jedni drugima udovi s različitim službama, pa tako i glede tumačenja Pisma. Prisutna je tu i kušnja naše poniznosti, jer Gospodin je rekao (o) onima koje je poslao „tko vas sluša, mene sluša“.
No, radi se također o pozivu koji nam Gospodin upućuje, da ne pokušavamo njegovu Riječ i njega samoga banalizirati, nego da uložimo truda i vremena da i sami, prema našim mogućnostima, upoznamo otajstva koja je zaodjenuo u krhki ljudski govor. Drugim riječima, da i mi pođemo u susret njemu koji je prvi pošao prema nama.
Ako se želiš i možeš odazvati tome pozivu, preporučam ti za početak spomenutu konstituciju „Dei Verbum“ Drugoga vatikanskog sabora i apostolsku pobudnicu „Verbum Domini“ pape Benedikta XVI.   

Btb,
don Damir



Postavite novo pitanje

Ukoliko niste pronašli odgovor na ono što vas zanima, možete postaviti novo pitanje preko ove forme.

Don Damir Stojić

don Damir Stojic Don Damir Stojić, svećenik salezijanac, trenutno je studentski kapelan Grada Zagreba. Ako želite saznati više o njemu i njegovu radu, kliknite ovdje.

Povratak na vrh