Uredovno vrijeme: Uto.-Pet. 16h-18h; SD Cvjetno naselje, Odranska 8, 10000 Zagreb; e-mail: studentski.kapelan@gmail.com

Isus Krist – pravi Bog i pravi čovjek

Ako je Isus i Bog i čovjek, zašto crkva uči suprotno?
Iz 7,14-16: „Zato, sâm će vam Gospodin dati znak: Evo, začet će djevica i roditi sina i nadjenut će mu ime Emanuel! Vrhnjem i medom on će se hraniti dok ne nauči odbacivat’ zlo i birati dobro. Jer prije nego dječak nauči odbacivat’ zlo i birati dobro, opustjet će zemlja, zbog koje strepiš, od dvaju kraljeva."

Po ovome je Isus bio sličniji nama nego ga se predstavlja, pošto Matej navodi gornju polovicu ovog  citata... dok nije Duh Sveti sišao u njega i dok nije nadvladao kušnje zloga, bio je isti kao što smo mi. I Isus każe da nam je postati savršenima kao Otac. Dakle ne bi li i mi trebali imat mogućnost da postanemo slični njemu time, ili bar apostolima i svecima koji su čudesa izvodili?



Poštovani!

Evanđelja su plod nadahnuća evanđelista, koji su pismeno utvrdili u bitnim crtama ono što je već prije toga Isus svojim ustima proglasio i što je kršćanska zajednica, pod neospornim autoritetom apostola, živjela, slavila i naviještala. Ta je ista Crkva pod istim apostolskim autoritetom i utvrdila koji su spisi kanonski i pripadaju Svetom pismu. Dakako da toj istoj Crkvi i istom autoritetu pripada i tumačiti sveta Evanđelja. Tim više što sama Evanđelja i drugi novozavjetni spisi jasno svjedoče o tome da je Isus ostavio vlast upravljanja Crkvom, naviještanja evanđelja i ispravnog tumačenja vjere onima koje je sam izabrao i poslao u svijet. Evo nekoliko kratkih podsjetnika:

"Hajdete za mnom i učinit ću vas ribarima ljudi!" (Mk 1,17)

„Tko vas sluša, mene sluša; tko vas prezire, mene prezire. A tko mene prezire, prezire onoga koji mene posla." (Lk 10,16)

„Ti si Petar-Stijena i na toj stijeni sagradit ću Crkvu svoju i vrata paklena neće je nadvladati. Tebi ću dati ključeve kraljevstva nebeskoga, pa što god svežeš na zemlji, bit će svezano na nebesima; a što god odriješiš na zemlji, bit će odriješeno na nebesima." (Mt 16,18-19)  

„Pođite po svem svijetu, propovijedajte evanđelje svemu stvorenju. Tko uzvjeruje i pokrsti se, spasit će se, a tko ne uzvjeruje, osudit će se“. (Mk 16,15)

"Dana mi je sva vlast na nebu i na zemlji! Pođite dakle i učinite mojim učenicima sve narode krsteći ih u ime Oca i Sina i Duha Svetoga i učeći ih čuvati sve što sam vam zapovjedio!" "I evo, ja sam s vama u sve dane - do svršetka svijeta." (Mt 28,18-20)


„Neka nas svatko smatra službenicima Kristovim i upraviteljima otajstava Božjih“. (1 Kor 4,1)

„Ponajprije znajte ovo: nijedno se proroštvo Pisma ne može tumačiti samovoljno“ (2 Pt 1,20)

„Neupućeni i nepostojani iskrivljuju Pisma sebi na propast.“ (2 Pt 3,16)

„One koji griješe, pred svima ukori da i drugi imaju straha!“ (1 Tim 5,20)

„Kao što se Janes i Jambres suprotstaviše Mojsiju, tako se i ovi, ljudi pokvarena uma, u vjeri neprokušani, suprotstavljaju istini.“ (2 Tim 3,8)

Ta je ista Crkva pod istim autoritetom nasljednika apostola – biskupa (usp. npr. Dj 1,20; 1 Tim 3,1; Dj 20,28) i vođena Duhom Svetim (usp. Iv 16, 12-13) kroz stoljeća sve dublje spoznavala jednom zauvijek predanu vjeru. Stoga je crkveno Učiteljstvo (Petrov nasljednik i biskupi u jedinstvu s njime) tijekom stoljeća preciznije definiralo pojedine istine apostolskog nauka, osobito kada bi se pojavile osobe koje su naučavale krivo. Tako je na Kalcedonskom saboru 451. definirano:

“Slijedeći svete Oce, složno učimo i ispovijedamo jednoga te istog Sina, Gospodina našega Isusa Krista, savršenog u božanstvu i savršenog u čovještvu, pravog Boga i pravoga čovjeka s razumskom dušom i tijelom istobitnog Ocu po božanstvu i istobitnog nama po čovještvu, "poput nas iskušanog u svemu, osim u grijehu" (Heb 4,15), rođenog od Oca odvijeka po božanstvu, a u posljednje dane, radi nas i radi našega spasenja, rođenog od Marije Djevice Bogorodice po čovještvu. Jednog te istog Krista Gospodina, Sina Jedinorođenoga, kojega moramo priznati u dvije naravi, nepomiješane, nepromijenjene, nepodijeljene i neodvojive. Razlika naravi nije njihovim sjedinjenjem nipošto dokinuta, nego je radije vlastitost svake sačuvana i sjedinjena u jednoj osobi i u jednoj hipostazi.”

Dakle, pretpostavka koju si iznio u svome pitanju - da Crkva uči suprotno istini da je Isus pravi Bog i pravi čovjek - nije točna.

Što se tiče Gospodina Isusa, on jest pravi čovjek. O njegovu pravom čovještvu svjedoči npr. evanđelist Luka u rečenici „A Isus napredovaše u mudrosti, dobi i milosti kod Boga i ljudi“ (Lk 2,52). No, valja se čuvati toga da se Isusovo čovještvo ističe nauštrb njegova božanstva.

Iz te perspektive problematična je rečenica da je „Isus bio isti mi prije nego je u njega sišao Duh Sveti i dok nije nadvladao kušnje zloga“. Naime, evanđelisti pišu kako je dijete začeto u Mariji „doista od Duha Svetoga“ (Mt 1,20), “Sin Božji” (Lk 1,35), od početka “Krist, Gospodin” (Lk 2,11). Dakle, jedinorođeni Sin Božji, začet kao čovjek u krilu Djevice Marije, jest "Krist", tj. Pomazan" Duhom Svetim, već od početka svog ljudskog postojanja, iako se njegovo očitovanje zbiva postupno (KKC 486). Stoga je krštenje na Jordanu očitovanje ("Epifania") Isusa kao Mesije Izraelova i Sina Božjega (usp. KKC 536), a ne da bi Isus tek tada primio Duha Svetoga i tako na neki način “postao” Sin Božji.

Takva su zastranjenja od istine vjere, po kojima Isus ne bi bio oduvijek Bog, nego bi to tek naknadno postao posvojenjem od Oca, neki naučavali još u prvim stoljećima. Crkva je takva krivovjerja-hereze uvijek odbacivala, posebno kada je na prvom ekumenskom saboru 325. u Niceji definirala da je Isus Krist “pravi Bog od pravoga Boga; rođen, ne stvoren; istobitan s Ocem”.   

No, u dijelu u kojem pitaš „ne bi li mi trebali imati mogućnost da postanemo slični njemu (Kristu), apostolima i svecima“, tvoja je slutnja, a vjerujem i čežnja, na pravome putu. Kako i sam primjećuješ, u Mt 5,48 sam nas Isus poziva: "Budite dakle savršeni kao što je savršen Otac vaš nebeski!" On nas, u svojoj neizmjernoj ljubavi i mudrosti, nikada ne bi pozvao na nešto za što nam ne bi „dao mogućnost“ da to i postignemo.

U broju 460 Katekizma o tome stoji:
Riječ je postala tijelom da postanemo "zajedničari božanske naravi" (2Pt 1,4): "Razlog radi kojega je Riječ postala čovjekom, i Sin Božji, Sinom čovječjim jest da bi čovjek, ulazeći u zajedništvo s Riječju i primajući tako božansko posinjenje, postao Sinom Božjim"."Zaista Sin Božji je postao
čovjekom da nas učini Bogom"."Jedinorođeni Sin Božji, hoteći nas učiniti dionicima svoga božanstva, uzeo je našu narav da bi, postavši čovjekom, ljude učinio bogovima".

U Heb 12,10 čitamo kako nas upravo stoga nebeski Otac i odgaja, „da postanemo sudionici njegove svetosti“.

Kako bismo to postigli, potrebno je da se podložimo božanskom odgoju, koji je nježan, ali i zahtjevan (usp. Heb 12). Taj se odgoj posebno zbiva po službama ispovijedanja i duhovnog vodstva. Neki od zahtjeva toga odgoja su svim silama se oduprijeti grijehu i nositi svoj križ za Isusom. Također, valja nam odvojiti vrijeme za molitvu, jer molitva je odnos s Bogom koji je izvor svake svetosti. Potrebno je također rasti u poznavanju vlastite vjere, osobito proučavanjem Svetog pisma i Katekizma, jer vjeru možemo živjeti i u njoj rasti samo ako je poznajemo. Također nam na putu vjere mnogo znače i primjeri svetaca, ali i zajedništvo s braćom koja danas nastoje živjeti vjeru.

Ukoliko sve to budeš ustrajno i vjerno vršio, mogu ti zajamčiti da ćeš svakim danom postajati sve sličniji Gospodinu, njegovim apostolima i svecima. Snagom svoga zajedništva s Kristom i ti ćeš moći činiti čudesa, od kojih je uvijek prvo i najveće usprkos vlastitoj slabosti ljubiti Boga i bližnjega (usp. 1 Kor 13).   


Btb,
don Damir



Postavite novo pitanje

Ukoliko niste pronašli odgovor na ono što vas zanima, možete postaviti novo pitanje preko ove forme.

Don Damir Stojić

don Damir Stojic Don Damir Stojić, svećenik salezijanac, trenutno je studentski kapelan Grada Zagreba. Ako želite saznati više o njemu i njegovu radu, kliknite ovdje.

Povratak na vrh