Uredovno vrijeme: Uto.-Pet. 16h-18h; SD Cvjetno naselje, Odranska 8, 10000 Zagreb; e-mail: studentski.kapelan@gmail.com

Marija u Bibliji

Zašto se smatra da je Marija bila bezgrješno začeta i bezgrešna do smrti?
U Bibliji to nigdje ne stoji zapisano.
Zašto se smatra da je Marija bila uznesena na nebo?
Marijina smrt, kao ni rođenje, nije zapisana u Bibliji i ne piše ništa o njezinu uznesenju na Nebo.
Zašto se smatra da je Marija naša zagovornica?
Biblija nigdje ne spominje da je netko zamolio nekoga na Nebu da se pomoli za nekoga na zemlji. Biblija ne pruža nikakve naznake da Marija ili sveci mogu čuti naše molitve. Luka


Dragi Luka,

Glede zagovor svetaca sam već dao odogovor:
http://www.studentski-pastoral.com/index.php/pitajteKapelana/167

Glede vaša pitanja o B. D. Mariji, imate ovdje nekoliko odgovora:

http://www.katolik.hr/krscanstvomnu/marijaisvecimnu/marija-suotkupiteljica-odvjetnica-i-posrednica-svih-milosti/
http://www.katolik.hr/krscanstvomnu/marijaisvecimnu/636-biblijski-temelj-dogme-o-marijinom-neprekinutom-djevianstvu/
http://www.katolik.hr/krscanstvomnu/marijaisvecimnu/626-bezgreno-zaee/
http://www.katolik.hr/krscanstvomnu/marijaisvecimnu/470-je-li-nauk-o-marijinu-uznesenju-protivan-bibliji/

Također bih vam preporučio za čitanje knjigu „Marija, majka Sina Božjega“, izdavač je Kršćanska sadašnjost, autor je Vlado Košić.

Međutim, čini mi se da pravo pitanje tvog maila leži zapravo negdje drugdje, „iza“ onih o mariologiji. Naime, redovito se pozivaš na to da u Bibliji nešto nije zapisano kao argument za svoje „pitanje“. Iz toga se može zaključiti da ne poznaješ apostolsku Predaju kao izvor vjere. Crkva, međutim, ispovijeda kako „božanska Pisma, zajedno sa Svetom predajom, uvijek bijahu i jesu Crkvi vrhovno pravilo njezine vjere“ (Dei Verbum 21).

Prilažem stoga ulomak iz Konstitucije o božanskoj Objavi „Dei verbum“ kao prvu, opću informaciju o Svetoj predaji, te njenom odnosu sa Svetim pismom i Učiteljstvom Crkve:

„Bog je predobrostivo uredio da ono isto, što je objavio za spa¬senje svih naroda, ostane dovijeka neiskvareno i da se prenosi svim naraštajima. Stoga je Krist Gospodin, u kom se dovršuje sva objava Višnjeg Boga (usp. 2 Kor l, 30; 3, 16—4, 6), dao apostolima nalog da Evanđelje, koje je — unaprijed obećano po prorocima — On sam ispunio i svojim ustima proglasio — propovijedaju svima kao vrelo svekolike i spasonosne istine i reda života uvodeći ih u zajedništvo božanskih darova. To su oni vjerno izvršili: i apostoli koji usmenim propovijedanjem, primjerima i ustanovama predadoše ono što su ili primili iz usta, drugovanja i djela Kristovih, ili naučili pod utjecajem Duha Svetoga; a i oni apostoli i apostolski muževi koji su, nadahnuti istim Duhom Svetim, poruku spasenja pismeno izručili.

A da se Evanđelje u Crkvi bez prekida čuva neiskvareno i živo, apostoli su kao nastavljače ostavili biskupe, njima »predajući svoje vlastito učiteljsko mjesto«. Ta dakle Sveta predaja i Sveto pismo obaju zavjeta jesu kao ogledalo u kojem Crkva, dok putuje zemljom promatra Boga od kojeg sve prima, dok ne bude dovedena da ga licem u lice gleda kakav jest (usp. l Iv 3, 2).

Apostolska propovijed, koja je na osobit način izražena u nadahnutim knjigama, morala  se neprekinutim nastavljanjem sačuvati sve do dovršenja vremena. Stoga apostoli, predajući ono što su i sami primili,  opominju  vjernike  da  drže  predaje  koje  su  naučili  ili  iz govora ili iz poslanice (usp. 2 Sol 2, 15) i da se bore za vjeru koja im je jednom predana (usp. Jd 3, 11) A ono što su apostoli predali obuhvaća sve što koristi za svet život Božjega naroda i za rast nje-gove vjere. I tako Crkva u svom naučavanju, životu i bogoštovlju postojano održava i svim naraštajima prenosi sve što ona jest, sve što vjeruje.

Ta Predaja koja potječe od apostola uz prisutnost Duha Svetoga u Crkvi napreduje, raste naime zapažanje kako predanih stvari tako i riječi: na temelju razmatranja i proučavanja onih koji vjeruju i o tom u svom srcu razmišljaju (usp. Lk 2, 19 i 51); zatim, na temelju u srcu doživljena razumijevanja duhovnih stvari; a i na temelju navješćivanja onih koji su s nasljedstvom biskupstva primili i pouzdan milosni dar istine. Crkva naime tijekom stoljeća stalno teži k punini božanske istine dok se u njoj ne dovrše Božje riječi.

Naučavanje Svetih Otaca svjedoči o životvornoj prisutnosti te Predaje: njezino se bogatstvo slijeva u praksu i život Crkve vjernice i moliteljice. Po istoj Predaji Crkva dolazi do poznavanja cjeline ka¬nona Svetih knjiga; po njoj se samo Sveto pismo u Crkvi prodornije shvaća i biva bez prestanka djelotvorno. Tako Bog, koji je jednoć progovorio, bez prekida razgovara sa Zaručnicom svoga ljubljenog Sina; i Duh Sveti, po kojem se živa riječ Evanđelja razliježe u Crkvi i po njoj u svijetu, uvodi svoje vjerne u svu istinu te čini da u njima obilno stanuje riječ Kristova (usp. Kol 3, 16).

Sveta predaja i Sveto pismo usko su dakle međusobno pove¬zani i združeni. Oboje naime proistječe iz istog božanskog vrutka i na neki se način uzajamno hraneći k istom cilju smjeraju. Naime, Sveto pismo je Božji govor, jer je pod dahom Duha Svetog pismom ustaljen;  a Sveta predaja riječ Božju, koju Krist Gospodin i Duh Sveti povjeriše apostolima, cjelovito prenosi njihovim nasljednicima da je oni — vođeni svjetlom Duha istine — svojim navješćivanjem vjerno čuvaju, izlažu i šire. To je razlog da Crkva svoju sigurnost o svim objavljenim stvarima ne crpi samo iz Svetoga pisma. Zato oboje valja primati i častiti jednakim čuvstvom pobožnosti i štova¬nja.

Sveta predaja i Sveto pismo sačinjavaju jedan sveti poklad riječi Božje povjerene Crkvi: prianjajući uza nj, sav je sveti puk — sabran oko svojih pastira — sveudilj postojan u nauci apostolskoj zajedništvu, u lomljenju kruha i molitvama (usp. Dj 2, 42 grčki) tako  da  nastaje  jedinstvena  istodušnost  predstojnika  i  vjernika  u držanju, izvršivanju i ispovijedanju predane vjere.

A zadaća vjerodostojno tumačiti pisanu ili predanu riječ Božju povjerena je samo živom crkvenom učiteljstvu: ono to dosto¬janstvo vrši snagom imena Isusa Krista. To učiteljstvo, dakako, nije iznad riječi Božje, nego riječi Božjoj služi učeći samo ono što je predano: time što — po božanskom nalogu i uz prisutnost Duha Svetoga — to odano sluša, kao svetinju čuva i vjerno izlaže te iz ovog jednog poklada vjere crpi sve ono što kao Bogom objavljeno predlaže na vjerovanje.

Očevidno su, dakle — po premudroj Božjoj odluci — Sveta pre¬daja, Sveto pismo i crkveno učiteljstvo tako uzajamno povezani i združeni te jedno bez drugih ne može opstati, a sve zajedno — svako na svoj način — pod djelovanjem jednog Duha Svetoga uspješno pri¬donosi spasenju duša.“ (Dei Verbum 7-10)

Tu je i link na jednu dobru online knjižicu koja će ti pobliže rastumačiti zašto Sveto pismo nikada nije bio, nije i ne može biti jedini izvor vjere, neovisan o Predaji i Učiteljstvu:
http://www.ewtn.com/library/scriptur/solascri.txt
Upoznavanje važnosti Predaje, siguran sam, uvelike će ti pomoći da ukloniš nedoumice oko pitanja vezanih uz mariologiju, ali i mnoga druga područja vjere. Također, pomoći će ti to i da Svetom pismu pristupiš na nov način, te uočiš neke stvari koje ti možda sada promiču.


Btb,
don Damir



Postavite novo pitanje

Ukoliko niste pronašli odgovor na ono što vas zanima, možete postaviti novo pitanje preko ove forme.

Don Damir Stojić

don Damir Stojic Don Damir Stojić, svećenik salezijanac, trenutno je studentski kapelan Grada Zagreba. Ako želite saznati više o njemu i njegovu radu, kliknite ovdje.

Povratak na vrh