Uredovno vrijeme: Uto.-Pet. 16h-18h; SD Cvjetno naselje, Odranska 8, 10000 Zagreb; e-mail: studentski.kapelan@gmail.com

Prešućivanje kao razlog ništavosti ženidbe

Poštovani, zanima me stajalište crkvenih zakona za sljedeću situaciju; uzmimo da je jedan muškarac u sljedećem stanju: ima djevojku, ali osjeća tendencije prema istom spolu, ali nikada nije prakticirao te tendencije i jako ih dobro kontrolira. Njegova mu se djevojka jako sviđa i nema problema kod osjećanja spolnog uzbuđenja prema toj djevojci. Naravno, prakticiraju predbračnu čistoću. Postavio bih ova pitanja: 1.Treba li muškarac reći svojoj djevojci za svoje "homoseksualne" tendencije? 2. Jesu li one prepreka sklapanju braka s tom djevojkom? 3. Ako ne kaže svoj problem djevojci, hoće li tada brak biti valjano sklopljen, iako nema problema sa seksualnom funkcijom u bračnom životu? Hvala!


Poštovani!

Opisana je vrlo delikatna i u emocionalnom smislu nimalo jednostavna situaciju. Ipak ju možemo donekle osvijetliti uz pomoć kanona 1098., koji propisuje:

„Nevaljano sklapa ženidbu tko ulazi u nju zaveden, radi zadobivanja privole, zlonamjernom prijevarom o nekoj osobini druge stranke koja po svojoj naravi može teško narušiti zajednicu ženidbenog života.“

Po mišljenju kanonista koje sam konzultirao, ova prijevara može se počiniti i namjernim prešućivanjem u svrhu zadobivanja privole; dapače, izgleda da je to u praksi najčešće i slučaj.

Pod pretpostavkom, pak, da se navedene „tendencije prema istom spolu“ mogu smatrati osobinom koja objektivno može teško narušiti zajednicu ženidbenog života, moglo bi se zaključiti da bi namjerno prešućivanje tih tendencija u svrhu zadobivanja privole činilo ženidbu nevaljanom. To bi bio odgovor na treće pitanje, o valjanosti takvog braka.

Što se tiče prvog pitanja, „treba li reći djevojci“, ono je povezano s gore navedenim, ali se prije svega tiče odnosa, ljubavi između dvoje ljudi koji bi trebali sklopiti ženidbu. U brak nitko ne ulazi načelno, apstraktno, već uvijek s konkretnom osobom. Tu osobu prije svega treba poznavati, da bi ju kao takvu uistinu mogao poštivati, prihvaćati i na koncu toliko voljeti da s njom želi provesti život. Ima li smisla graditi zajednički život na temelju lažnog predstavljanja, a onda i lažnog prihvaćanja, lažne ljubavi? Nije li upravo istina najbolja kušnja (te) ljubavi? Tko uopće želi živjeti s nekim tko ga ne prihvaća onakvoga kakav uistinu jest? Dakako, to ne znači da istinu treba reći bilo kada ili bilo kako, ali ipak – treba je reći. Molitva, duhovno vodstvo i sakramenti zasigurno će u takvoj situaciji biti dostatna potpora da taj odnos opstane, ako treba opstati.

Što se drugog pitanja tiče, samo postojanje homoseksualnih tendencija nije po sebi zapreka za sklapanje braka s tom ili bilo kojom drugom djevojkom, već samo u slučaju o kojem govori spomenuti kanon 1098.   

Božji blagoslov i svako dobro,
don Damir



Postavite novo pitanje

Ukoliko niste pronašli odgovor na ono što vas zanima, možete postaviti novo pitanje preko ove forme.

Don Damir Stojić

don Damir Stojic Don Damir Stojić, svećenik salezijanac, trenutno je studentski kapelan Grada Zagreba. Ako želite saznati više o njemu i njegovu radu, kliknite ovdje.

Povratak na vrh