Uredovno vrijeme: Uto.-Pet. 16h-18h; SD Cvjetno naselje, Odranska 8, 10000 Zagreb; e-mail: studentski.kapelan@gmail.com

Koliko su Izraelci robovali Egipćanima?

Pozdrav Don Damire!
Imam jedno pitanje o Izraelskom ropstvu u Egiptu.
U Knjizi Postanka stoji: - «Tada bog reče Abramu: «Dobro znaj da će tvoji potomci biti stranci u tuđoj zemlji; robovat će i biti tlačeni četiri stotine godina, ali narodu kojem budu služili ja ću suditi; i konačno će izaći sa velikim blagom. A ti ćeš k ocima svojim u miru poći, u sretnoj starosti bit ćeš sahranjen. Oni će se ovamo vratiti za četvrtog naraštaja, jer mjera se zlodjela amorejskih još nije navršila.»» (Post 15;13s.)

400 godina ropstva djeluje previše za četiri generacije njihove dužine života. U Knjizi Izlaska se govori o 430 god. Ja sam, računajući otprilike da je svaki Mojsijev predak dobio dijete s 50 godina, došao do zaključka o nekih 200-tinjak godina u egipatskom ropstvu. Jesam li nešto krivo skontao ili…? Hvala unaprijed!


Hvaljen Isus i Marija!

Sveto pismo obiluje takvim prividnim proturječnostima, koja zapravo redovito predstavljaju različite naglaske u istoj priči. Stoga nam se valja malo pomučiti oko ispravnog razumijevanja.

U Poslanici Galaćanima 3,16-18 stoji da je Zakon (Mojsijev) došao 430 godina nakon obećanja Abrahamu. Ovdje se sv. Pavao osvrće na Izl 12,40-41 - jedino biblijsko mjesto koje još spominje taj broj. Zanimljivo je da u Septuaginti, grčkom prijevodu Staroga Zavjeta iz 3.-1.st.pr.Kr. redak Izl 12,40 glasi «vrijeme što su ga Izraelci proveli u Egiptu i u Kanaanu iznosilo je četiri stotine i trideset godina”. Zašto danas u našoj Bibliji stoji samo “u Egiptu” a ne i “u Kanaanu” – nemam pojma. Ali, za našu problematiku to nije ni važno – važno je da nam i Pavao i grčka Biblija (odnosno židovska tradicija koja je u njoj posvjedočena) jednoznačno ukazuju na to da se 430 godina ne odnosi samo na period što su ga Izraelci proveli u Egiptu, nego na period od obećanja Abrahamu do izlaska iz egipatskog ropstva.

Ista nam židovska tradicija potvrđuje kako se 400 godina tlačenja Abrahamovih potomaka u tuđoj zemlji (Post 15,13) počelo simbolično ostvarivati od kad je Išmael, sin Hagare Egipćanke, progonio Izaka. To bi bilo 30 godina nakon Božjeg obećanja Abrahamu. Pavao nam prenosi i tu tradiciju u Gal 4,28-29: «Vi ste, braćo, kao Izak, djeca obećanja. I kao što je onda onaj po tijelu rođeni progonio onoga po duhu rođenoga, tako je i sada.» Međutim, kada potražimo u Starom Zavjetu (Jeruzalemske Biblije) osnovu za tu izjavu, možemo naći samo ovo: « Jednom opazi Sara gdje se sin koga je Egipćanka Hagara Abrahamu rodila igra s njezinim sinom Izakom, pa reče Abrahamu: »Otjeraj tu sluškinju i njezina sina, jer sin sluškinje ne smije biti baštinik s mojim sinom – s Izakom!« Odmah se vidi da u ovom prijevodu nešto “ne štima” – ne slaže se s Gal 4,28-29, a osim toga vrlo neuvjerljivo objašnjava zašto se Sara naljutila – zar samo zbog igre? Šarićev prijevod Išmaelove radnje - “podsmijeva” odgovara mogućem značenju izvorne riječi, a i s obzirom na kontekst poglavlja i tradicionalno židovsko tumačenje, posvjedočeno i u Novom Zavjetu, daleko bolje odgovara.

Što se tiče «četvrtog naraštaja» iz Post 15,16, vjerojatno se radi o pojmu koji, slično latinskom «saeculum», označava ujedno i vremensko trajanje jednog životnog vijeka, što bi bilo oko 100 godina; osim toga iz Abrahamove perspektive «generacija» je sto godina, budući da se njemu sin rodio kada je bio u toj dobi. Postoje i druga tumačenja, koja ne moraju nužno biti u suprotnosti s ovim – i neki drugi biblijski tekstovi imaju istovremeno više slojeva značenja.

Drago mi je što nastojiš što bolje upoznati Sveto pismo. S obzirom na specifičnosti biblijskih jezika i kultura, kao i stoljeća koja nas dijele od vremena sastavljanja svetih spisa, to je uistinu zahtjevan posao. Mnogi učenjaci posvećuju sav svoj životni vijek da bi dublje zavirili tek u jedan  mali segment pisane objave. Pitanja će stoga uvijek biti više nego odgovora. To nam je ujedno poticaj na istraživanje, na poniznost u prihvaćanju ograničenosti naših spoznaja, kao i na vjeru u istinitost Riječi Boga koji niti vara, niti može biti prevaren.

Za kraj te još podsjećam na krajnji smisao poznavanja Pisma, a to je osobna svetost: »… Sveta Pisma te mogu učiniti mudrim za spasenje po vjeri u Isusa Krista. Svako je Pismo od Boga nadahnuto i korisno za pouku, za karanje, za popravljanje i odgajanje u pravednosti, da čovjek Božji bude savršen – opremljen za svako djelo ljubavi« (2 Tim 3,15-17).

Btb,
don Damir



Postavite novo pitanje

Ukoliko niste pronašli odgovor na ono što vas zanima, možete postaviti novo pitanje preko ove forme.

Don Damir Stojić

don Damir Stojic Don Damir Stojić, svećenik salezijanac, trenutno je studentski kapelan Grada Zagreba. Ako želite saznati više o njemu i njegovu radu, kliknite ovdje.

Povratak na vrh