Uredovno vrijeme: Uto.-Pet. 16h-18h; SD Cvjetno naselje, Odranska 8, 10000 Zagreb; e-mail: studentski.kapelan@gmail.com

Kako postupati s osobom koja želi promijeniti spol?

Dragi don Damire,
Završila sam psihologiju i Božjom providnošću zaposlila sam se u jednoj bolnici. Prošli tjedan je u ambulantu došla 17-godišnja djevojka koja želi biti mladić. Takva osoba prolazi vještačenje psihologa, pa endokrinologa i onda ide plastičnom kirurgu. Stvar je u tome da je u psihologiji, kao što i sami znate, rodni identitet stvar izbora i tu se ja nemam pravo uplitati i savjetovati ništa drugo osim onog što ta osoba odluči. Želim ju gledati s ljubavi kao Krist, no ne znam kako se tu ponašati da ostanem profesionalna, a da ne iznevjerim Istinu, našeg Gospodina? Što mi savjetujete, kako se tu postaviti? Molim vas za savjet  i unaprijed hvala! Božji blagoslov! Marija


Draga Marijo,

postavila si vrlo zanimljivo i izazovno pitanje. O njemu je, s teološke strane, progovorio papa Benedikt XVI. u jednom nagovoru Rimskoj kuriji:

“Prema ovoj filozofiji, spol više nije prirodni element koji nam je dan, kojega čovjek treba prihvatiti i osobno osmisliti: radi se o društvenoj ulozi koju izabiremo sami za sebe, dok ju je u prošlosti za nas odabiralo društvo. Duboka pogrešnost ove teorije i antropološke revolucije koju sadrži je očita. (…) Prema biblijskom izvještaju o stvaranju, stvorenost od Boga kao muško i žensko pripada biti ljudskog stvorenja. Ova je dualnost kao nešto zadano jest ono što se sada osporava. Riječi izvještaja o stvaranju: “muško i žensko stvori ih” više se ne primjenjuju. Ne, ono što se sada primjenjuje je ovo: nije ih Bog stvorio muškim i ženskim već je to učinilo društvo, sada odlučujemo za sebe. Muško i žensko kao stvorene stvarnosti, kao narav ljudskog bića, više ne postoje. Čovjek dovodi ovu narav u pitanje. (…) Kada sloboda kreativnosti postane sloboda da čovjek stvara samoga sebe, tada se nužno niječe Stvoritelj i naposljetku se također i čovjeka lišava njegova dostojanstva kao Božjeg stvorenja, kao slike Božje u srži svoga bića.”

Papa Franjo je u svojoj enciklici Laudato Si napisao pak kratko, ali jasno: “Čovjek ima narav koju mora poštivati i s kojom ne može manipulirati po svojoj volji”.

Dakako, nauk Crkve dopušta da može biti bioloških razloga za poremećaj spolnog identiteta. Međutim, ona također ostavlja prostor za druge dimenzije ovog poremećaja, kao što su sociološki i psihološki, a njih se nipošto ne može tretirati odijevanjem odjeće suprotnog spola, kao ni kirurškim intervencijama. Onaj tko prođe takav tretman, ostaje i dalje pripadnik istoga spola kao i ranije. Kao praktična posljedica ovog shvaćanja pojavljuje se pak zabrana unošenja bilješke o «promjeni spola» u maticu krštenih.

Evo i jednog videa koji izvrsno sažima u čemu je stvar:  
https://www.youtube.com/watch?v=4-9_rxXFu9I

Posebno je snažna tvrdnja ovog svećenika: ako se percepcija i stvarnost ne poklapaju, mijenjajmo percepciju, a ne stvarnost.

To je uloga teologa, klera, hijerarhije – da načelima osvijetli neko (ne-teološko) područje i usmjeri istraživački rad stručnjaka, čije posebne kompetencije Crkva priznaje i potiče. Stoga je na vama – stručnjacima – da se pozabavite tom problematikom i onda na temelju tih stručnih saznanja djelujete u zdravstvenom sustavu.

Koliko je meni poznato, stopa suicida kod transseksualnih osoba koje su obavile operativni tretman do 20 je puta veća u odnosu na osobe koje nisu transseksualne (istraživanje jednog instituta u Švedskoj). Također, nisu rijetki slučajevi promjene odluke o «promjeni spola», što može biti itekako problematično ako su kirurški i hormonalno te osobe već značajno izmijenjene. Također, postoje stručnjaci koji su na temelju svojih iskustava zaključili da psihosocijalna prilagodba onih koji su imali operaciju nije bolja u odnosu na one koji nisu. Postoji i pojam «autoginefilije» koji uspijeva objasniti dio uzroka problema nekih transseksualnih osoba na nivou psihe. Nisu li svi ti elementi dostatni da potaknu na prekid trenutne prakse «promjene spola» i na daljnje istraživanje u potrazi za rješenjima koja nisu operativna i općenito ne uzimaju zdravo za gotovo priču o «muškoj duši u ženskom tijelu» i obrnuto?

Dakle, hrabro naprijed u izgradnji svojih stručnih kompetencija, koje će ti omogućiti da adekvatno obavljaš svoju dužnost psihologa.

Možda ti u tome budu korisni i neki sadržaji s ove web stranice:
http://www.focusonthefamily.com/socialissues/sexuality/transgenderism/resources-for-transgenderism-and-gender-identity-disorder

Dakako da bi trebala imati mogućnost prigovora savjesti ukoliko se od tebe traži nešto nemoralno (provjeri u strukovnoj organizaciji kako je to pravno regulirano). Ipak, čini mi se da je u tvom slučaju ispravan put obavljanje dužnosti, dakako, u skladu sa zdravom psihologijom, koja ne može biti protivna objavljenoj istini.

Ta stručnost, koju će pratiti osobna krepost i spremnost na trpljenje poradi Istine, bit će tvoja najbolja evangelizacija na ranom mjestu. Dakako, savjetujem ti da se za taj duhovni boj redovito pripremaš svetim sakramentima, molitvom i duhovnim vodstvom.

Btb,
don Damir



Postavite novo pitanje

Ukoliko niste pronašli odgovor na ono što vas zanima, možete postaviti novo pitanje preko ove forme.

Don Damir Stojić

don Damir Stojic Don Damir Stojić, svećenik salezijanac, trenutno je studentski kapelan Grada Zagreba. Ako želite saznati više o njemu i njegovu radu, kliknite ovdje.

Povratak na vrh