Uredovno vrijeme: Uto.-Pet. 16h-18h; SD Cvjetno naselje, Odranska 8, 10000 Zagreb; e-mail: studentski.kapelan@gmail.com

Duhovne šansone i pljeskanje na misi

Don Damire,
smije li se pljeskati na misi (tijekom pjevanja neke pjesme) i je li na misi dopušteno pjevati šansone? Hvala.



Uvijeke!

Hvala ti na ovom pitanju. Ne radi se o tako jednostavnoj stvari kao što bi se na prvi pogled moglo činiti.

Naime, glazba u liturgiji, kao i liturgija sama, podvrgnuta je povijesnom razvoju.

Tako su orgulje, koje danas uzimamo kao «najkatoličkiji» instrument, zapravo uvedene tek u 10-om stoljeću. Crkveni su oci prije toga često kritizirali upotrebu instrumenata u bogoslužju, te je istočna liturgija (pravoslavna i grkokatolička) ostala vjerna upotrebi isključivo ljudskog glasa.

Kada tako pristupimo pitanju crkvene glazbe – imajući osjećaj za razvoj i moguću raznolikost - vidimo da je i pojava duhovnih šansona (nakon gregorijanskog korala, polifonije, pučkih crkvenih pjesama...) određeni «znak vremena» kojega treba prepoznati.

Dakako, crkveni glazbenici u tom području nisu prepušteni sami sebi, nego trebaju slijediti vodstvo crkvenih pastira. U tom smislu, Crkva se nije izjasnila protiv šansona, nego ih, što eksplicitno, što implicitno, pripušta u liturgiju. Pritom se ipak daje određena prednost prokušanim oblicima liturgijske glazbe (osobito gregorijanskom koralu), te se daju određene smjernice kako kroz šansone ne bi prodrlo nešto što bi narušilo dostojanstvo liturgije.

Također valja imati na umu da sama struktura liturgije ima svoje nepromjenjive dijelove (kao što su «Slava», «Gospodine, smiluj se», «Svet», «Jaganjče Božji»), gdje nije dopušteno mijenjati propisane tekstove drugima ni na koji način, pa tako ni preko šansona. Pritom opet prosudba o tome što je prihvatljiva prilagodba, a što neprihvatljiva izmjena, spada na pastire Crkve.

Što se tiče pljeskanja u liturgiji, valja razlikovati pljeskanje ljudima (zbog nekog govora u sklopu mise, lijepo izvedene skladbe i sl.) i pljeskanje Bogu, npr. u okviru neke bogoslužne pjesme. Dok se ovo prvo više puta proglašavalo neprihvatljivim (npr. papa Benedikt XVI, prije njega papa Ivan XXIII.), za ovo drugo ipak se može naći argumenata. Tako u Psalmu 47 stoji: «Narodi svi, plješćite rukama, kličite Bogu glasom radosnim». Osim toga, u najnovijem dokumentu Kongregacije za nauk vjere «Iuvenescit Ecclesia» potiče se na prihvaćanje novih karizmi kojima Duh Sveti pomlađuje svoju Crkvu. S time u vezi treba reći da neke od tih novih zajednica priznatih od Crkve, kao što je neokatekumenski pokret, imaju praksu pljeskanja za vrijeme bogoslužja. To ne znači da pljeskanje treba na neki način nametnuti cijeloj Crkvi i učiniti ga obveznim elementom svake liturgije.

Kao i u nizu drugih pitanja, tako su i ovdje najpotrebnije kreposti razboritosti, pobožnosti, poslušnosti, kao i pažljivo njegovan liturgijski osjećaj kako bi se došlo do takvog liturgijskog oblika koji je istovremeno dostojan Boga i predstavlja autentičan izraz vjere ljudi konkretne crkvene zajednice jednog vremena i prostora. To je, dakle, prije svega pitanje kreposti, a ona se ne može propisati, već samo izgraditi.

Btb,
don Damir  



Postavite novo pitanje

Ukoliko niste pronašli odgovor na ono što vas zanima, možete postaviti novo pitanje preko ove forme.

Don Damir Stojić

don Damir Stojic Don Damir Stojić, svećenik salezijanac, trenutno je studentski kapelan Grada Zagreba. Ako želite saznati više o njemu i njegovu radu, kliknite ovdje.

Povratak na vrh