Uredovno vrijeme: Uto.-Pet. 16h-18h; SD Cvjetno naselje, Odranska 8, 10000 Zagreb; e-mail: studentski.kapelan@gmail.com

Stanje vječnosti

Hvaljen Isus i Marija
Zanima me jasnije pojašnjenje članka 11. "Vjerovanja" iz KKC o "Uskrsnuću tijela". Naime katekizam jasno govori o "Uskrnuću tijela", ali nije mi jasan izraz "sarx" koji se prevodi sa "put" ili točnije "meso", i kako kaže KKC označuje čovjeka u stanju smrtnosti, te potom piše da: "Uskrsnuće tijela" znači da poslije smrti ne će živjeti samo duša, nego da će i naša "smrtna tijela" (Rim 8, 11) oživjeti. Da pojednostavnim, koliko sam upućen čovjek je cjelovito biće jedino kao duša i tijelo. Događa li se u trenutku smrti "oblačenje" u "proslavljeno" tijelo jer u duši postoji svojevrstan zahtjev za osjetilima odnosno "tijelom" ili u vječnosti postoji stanje duše bez tijela, ako duša ulazi u vječnost "odlažući" tijelo te se kasnije (na posljednjem sudu) "oblači" u tijelo? To bi na jedan način bila promjena u vječnosti, a koliko sam čitao u vječnosti nema promjene, promjena postoji samo u vremenu koje traje. Postoji li onda neka drugačija definicija vječnosti gdje ima promjene? Molio bi vas pojašnjenje o ovoj temi.



Uvijeke!

Sveti Toma Akvinski piše o vječnosti:

“Tako se vječnost spoznaje iz dva izvora: prvo, po tome što je vječno beskrajno – to jest, nema početka niti kraja; drugo, po tome što u vječnosti nema susljednosti, već je istovremena cjelina” (Summa I, 10, Art. 1)

I dalje:

“Jeronim kaže (Ep. Ad Damasum. xv) da je “Bog jedini bez početka”. Međutim, sve što ima početak, nije vječno. Stoga je Bog jedini vječan”.
(Summa I, 10, Art. 3)

Iz toga je jasno da sva stvorenja mogu eventualno na neki način sudjelovati u toj vječnosti. O tome pak veliki naučitelj piše:

“Neki pak potpunije od drugih sudjeluju u naravi vječnosti, ukoliko posjeduju nepromjenjivost bilo u biću bilo još u djelovanju; poput anđela i blaženih, koji uživaju Riječ, budući da “u pogledu (blaženog) gledanja Riječi, nema promjene u svetima”, kako kaže Augustin (De Trin. xv). Stoga se za one koji gledaju Boga kaže da imaju vječni život…” (Summa I, 10, Art. 3, ad 2)

Dakle, stvorenja, pa tako i ljudi, sudjeluju nakon smrti na neki način u Božjoj vječnosti. To sudjelovanje, međutim, ne donosi apsolutnu nepromjenjivost. Stoga se i može razlikovati – kako se u vjeri Crkve uvijek i činilo – vrijeme prije i poslije općega suda. O tome govori i Katekizam:

1022 Svaki čovjek već od časa smrti, u posebnom sudu koji mu život stavlja u odnos prema Kristu, prima u svojoj besmrtnoj duši vječnu nagradu ili kaznu: ili treba proći kroz čišćenje, ili će neposredno ući u nebesko blaženstvo, ili će se odmah zauvijek osuditi. Uvečer našega života, bit ćemo suđeni prema ljubavi.

1042 Na kraju vremenâ, Kraljevstvo Božje doći će u svoj punini. Poslije
općega suda, pravednici ce, proslavljeni u tijelu i duši, kraljevati
zauvijek s Kristom, i sam će svemir biti obnovljen (...)

Btb,
don Damir



Postavite novo pitanje

Ukoliko niste pronašli odgovor na ono što vas zanima, možete postaviti novo pitanje preko ove forme.

Don Damir Stojić

don Damir Stojic Don Damir Stojić, svećenik salezijanac, trenutno je studentski kapelan Grada Zagreba. Ako želite saznati više o njemu i njegovu radu, kliknite ovdje.

Povratak na vrh