Uredovno vrijeme: Uto.-Pet. 16h-18h; SD Cvjetno naselje, Odranska 8, 10000 Zagreb; e-mail: studentski.kapelan@gmail.com

Pobačaj u slučaju silovanja

Zanima me kako Crkva gleda na pobačaj ako je djevojka silovana te je zatrudnjela, a nije u mogućnosti uzdržavati to dijete?



Poštovani,

zahvaljujem na pitanju. Pitanje koje ste postavili je jako osjetljivo i važno. No prije nego što sustavno odgovorim na Vaše pitanje želim iznijeti jedno iskustvo. Dok sam bio na poslijediplomskom studiju u Washington-u, DC u SAD-u imao sam priliku upoznati jednog Hrvata treće generacije. On je uspješan odvjetnik. Bio je jako aktivan u hrvatskoj katoličkoj misiji gdje sam bio župnik. Njegovi prabaka i pradjed došli su iz Gorskog kotara u Pittsburgh, PA. Teško su živjeli i radili. Na početku bračnog života nisu mogli imati djecu. Žena je radila u tvornici tekstila, a njezin muž u rudniku. Jedne večeri nakon smjene, na putu prema doma, žena je silovana i zatrudnjela je. Tada je u SAD-u pobačaj bio ilegalan, ali  kao što to biva mogli su to ilegalno napravit. No kao vjernici i katolici pobačaj im nije bio opcija i odlučili su prihvatit taj život. Rodila se kćerka. Drugu djecu nisu imali jer je muž bio neplodan. Ta kćerka je odrasla, udala se i rodila nekoliko djece. Njen otac je rano umro dok je majka doživjela duboke godine starosti te je potkraj života ostala nepokretna. Ta žena koja je rođena kao plod silovanja osim što je othranila svoju nepokretnu majku, rodila je i više djece, a jedna od njih bila je majka ovog mog prijatelja. I taj moj prijatelj svjedoči kako je svaki život vrijedan jer upravo je iz te žene proizašlo toliko života i toliko dobra. I zato je važno kad razmatramo ovo pitanje da se sjetimo kako se radi o ljudskom životu. Ovo svjedočanstvo htio sam iznijeti prije nego što općenito progovorim.


Na ovo pitanje odgovorit ću s nekoliko točaka:

Dijete začeto kao posljedica silovanja nije krivo za teški zločin silovanja. Nerođeno dijete je nevino i ne vidim zašto bi ono trebalo ispaštati zbog grijeha silovatelja i biti ubijeno? Govoreći protiv tzv. „kulture odbacivanja“ papa Franjo je rekao: „…Svako nerođeno dijete, nepravedno osuđeno da bude pobačeno, ima lice Isusa Krista, ima lice Gospodina koji je već prije rođenja, i poslije, tek što je bio rođen, iskusio odbacivanje svijeta.“

Crkva poziva na besprijekornu i svesrdnu duhovnu, moralnu i materijalnu pomoć silovanim djevojkama. Poziva državne institucije te pravne osobe i svakoga pojedinca da bude posebno brižan prema ženama koje su žrtve tako velikoga zločina. S pažnjom i ljubavlju rane se liječe. Kršćansko poimanje vrijednosti života, nadilazi svako drugo poimanje. Svoj nauk Crkva temelji na riječi Isusa Krista: „Zaista, kažem vam, što god učiniste jednomu od ove moje najmanje braće, meni učiniste!“ (Mt 25, 40)
Postoje ustanove koje pomažu ženama koje ne žele pobaciti a nemaju kamo: http://www.betlehem-zagreb.hr/

Svaki pobačaj je rana na ranu, trpljenje na trpljenje. Posebno ako je u pitanju rana silovanja i trpljenje zbog toga. Pobačaj kod žene ostavlja psihičke i duhovne posljedice, bila žena toga svjesna ili ne. Stoga smo mi kao društvo, posebno vjernici, pozvani pobrinuti se za ženu koja je žrtva silovanja i više nego što možemo. To znači da joj trebamo biti najveća utjeha i pažnja, omogućiti joj sve potrebno za dostojanstven život te joj ukazati da je dijete koje nosi pod srcem nevino i nije ništa krivo te da vrijedi isto kao i svako drugo nerođeno dijete. Napominjem, zajednica oko nje mora uložiti sve napore da joj pomogne.

Znanost nam je nedvojbeno dokazala da svaki ljudski život počinje začećem. Svaka nerođena ljudska osoba je originalna i neponovljiva u povijesti; veličanstvena i dragocjena u Božjim očima. Ima potpuno dostojanstvo čovjeka. Tako i dijete koje je začeto kao posljedica silovanja. Ono je posebno kao i svako drugo dijete. Sjetimo se riječi pape Franje liječnicima i ginekolozima: „…život je uvijek, u svim svojim razdobljima i u svakoj dobi, svet i da je uvijek valjan. I to ne zbog govora o vjeri, nego zbog razuma, zbog znanosti … Ne postoji neki život koji je svetiji od drugoga; jednako tako ne postoji ljudski život koji je po valjanosti važniji od drugoga.“

Mnogo ljudi, čije su majke bile žrtve silovanja, javno je zahvalilo majkama što su ih odlučile roditi. Dovoljno je „proguglati“ i naći ta svjedočanstva. A da ne govorim o brojnim drugima koji su posvjedočili da su trebali biti pobačeni, a nisu, i zahvalni su svojim majkama. Ovdje možete pročitati o hrabrim ženama koje su odlučile roditi nakon silovanja i o djeci koje su začete u silovanju:
http://www.lifesitenews.com/opinion/raped-women-who-had-their-babies-defy-pro-choice-stereotypes
http://www.nydailynews.com/news/national/pennsylvania-opens-product-rape-article-1.1819104
http://www.rebeccakiessling.com/

Kao što možete vidjeti, svaki je život vrijedan i svet, bez obzira kako je taj život nastao. Daj Bože da se stvori takva kultura života i civilizacija ljubavi gdje će svako dijete biti ljubljeno i prihvaćeno.


Btb,
don Damir



Postavite novo pitanje

Ukoliko niste pronašli odgovor na ono što vas zanima, možete postaviti novo pitanje preko ove forme.

Don Damir Stojić

don Damir Stojic Don Damir Stojić, svećenik salezijanac, trenutno je studentski kapelan Grada Zagreba. Ako želite saznati više o njemu i njegovu radu, kliknite ovdje.

Povratak na vrh