Uredovno vrijeme: Uto.-Pet. 16h-18h; SD Cvjetno naselje, Odranska 8, 10000 Zagreb; e-mail: studentski.kapelan@gmail.com

Nebo

Don Damire, mene zanima mogu li nas vidjeti naš pokojni što radimo ovvdje na zemlji? I hoćemo li mi moći kada umremo gledati svoje "dolje na zemlji"? I tko zapravo ima direktan ulaz u Nebo? Jesu li to oni koji su primili posljednju pomast, koji su se ispovijedali netom prije smrti ili bez obzira na ispovijed moraju proći kroz Čistilište najprije? Isus je otvorio "vrata Neba", a što je bilo s onima pokojnima prije Njega? Jesu li oni isto bili u Nebu ili su se "preselili" Njegovim dolaskom Ondje? Hvala. Bog Vas blagoslovio!


Nitko ne može poznavati detalje onoga što se događa nakon smrti. To, na kraju krajeva, nadilazi mogućnosti naše ljudske spoznaje. Sjeti se kako Pavao piše Korinćanima: Što oko ne vidje, i uho ne ču, i u srce čovječje ne uđe, to pripravi Bog onima koji ga ljube. (1 Kor 2,9) Sveto pismo, a ni Crkveno učiteljstvo ne daju nam podatke o tome tko od umrlih koliko zna i koliko „vidi“ o onima na zemlji. Kršćanska smrt nije neki gnostički prijelaz u „više stanje spoznaje“ u kojemu bi nam se otkrivale „tajne svijeta“ već prijelaz u  zajedništvo sa Živim Bogom u kojem prestaje svaka suza i žalost.

Na drugi dio Vašeg pitanja koje se tiče suda, Raja, Pakla i Čistilišta, Katekizam Katoličke Crkve 12. članku već daje prilično iscrpne odgovore koje u nekoliko podcjelina možete pročitati na web stranici: http://www.katolici.org/katekizam.php?action=r_vidi&id=270

Ovdje Vam donosim sažetak tog nauka:

1051 Svaki čovjek, u času smrti, na posebnom sudu, prima u svojoj besmrtnoj duši vječnu nagradu (ili kaznu) od Krista, suca živih i mrtvih. 
1052 "Vjerujemo da duše svih onih koji umru u Kristovoj milosti (...) sačinjavaju narod Božji poslije smrti, koja će konačno biti uništena u dan uskrsnuća, kad će se duše ponovno sjediniti sa svojim tijelima".[619] 
1053 "Vjerujemo da mnoštvo duša, koje su sabrane oko Isusa i Marije u raju, sačinjavaju nebesku Crkvu, gdje, u vječnom blaženstvu, gledaju Boga kakav jest, i gdje su, u različitom stupnju, pridružene svetim anđelima u božanskom vladanju proslavljenog Krista, posredujući za nas i svojim bratskim zauzimanjem pomažući našoj slabosti".[620] 
1054 Oni koji umru u Božjoj milosti i prijateljstvu, a nisu posve čisti, iako su sigurni za svoje vječno spasenje, poslije smrti podnose čišćenje, da postignu svetost potrebnu da mogu ući u Božju radost. 
1055 Na temelju "općinstva svetih", Crkva pokojne preporučuje Božjem milosrđu i prikazuje za njih molitve, napose svetu euharistijsku žrtvu. 
1056 Po primjeru Kristovu, Crkva upozorava vjernike na "tužnu i mučnu stvarnost vječne smrti",[621] koja se zove "pakao". 
1057 Glavna je paklena kazna u vječnoj odvojenosti od Boga, u kojemu jedinom može čovjek naći život i sreću, za što je stvoren i za čime teži. 
1058 Crkva moli da se nitko ne izgubi: "Gospodine, ne dopusti da se ikada odijelim od tebe". Ako je istina da se nitko ne može sam spasiti, jednako je istina da Bog hoće "da se svi ljudi spase (...)" (1 Tim 2,4) i da je njemu "sve moguće" (Mt 19,26). 
1059 "Sveta rimska Crkva čvrsto vjeruje i ispovijeda da će se na Sudnji dan svi ljudi sa svojim tijelima pojaviti pred Kristovim sudištem, da polože račun za svoja djela".[622] 
1060 Na kraju vremenâ, Kraljevstvo će Božje postići svoju puninu. Tada će pravednici, proslavljeni u tijelu i duši zauvijek kraljevati s Kristom, i sam će tvarni svemir biti preobražen. Bog će tada biti "sve u svima" (1 Kor 15,28), u vječnom životu.

Dakle, čistilište nas rješava onih nesavršenosti koje su u duši još uvijek ostale i priječe joj da ostvari puno zajedništvo s Bogom. Kao što vidite, ne radite o smrtnim grijesima jer oni znače opredjeljenje „protiv Boga“, već o nečemu što je u nama ostalo kao posljedica učinjenih grijeha, nešto čega se nismo uspjeli osloboditi tijekom zemaljskog života i sl. U čistilištu, mjestu duhovne preobrazbe, dobivamo dodatnu šansu da se toga svega oslobodimo kako nam naše vlastite nesavršenosti ne bi zastirale žuđenu viziju Boga.

A o pitanju pravednika koji su umrli prije Krista, također je najsigurnije navesti Katekizam:

633 Boravište mrtvih, u koje je umrli Krist sišao, Sveto pismo zove podzemljem, Šeolom ili Hadom,[490] jer su oni koji se ondje nalaze lišeni gledanja Boga.[491] To je zaista, u očekivanju Otkupitelja, stanje svih mrtvih, zlih ili pravednih,[492] što ne znači da im je udes istovjetan, kako to Isus pokazuje u prispodobi o siromašnom Lazaru primljenom u "krilo Abrahamovo".[493] "Upravo te svete duše, koje su čekale svog Osloboditelja u Abrahamovu krilu, Isus je oslobodio kad je sišao k mrtvima".[494] Isus nije sašao nad pakao da oslobodi proklete[495] ni da razori pakao prokletstva,[496] nego da oslobodi pravedne koji su mu prethodili.[497]
634 "Zato je i mrtvima navijestao evanđelje" (1 Pt 4,6). Silazak nad pakao jest puno dovršenje evanđeoskog navještaja spasenja. To je posljednja faza mesijanskog poslanja Isusova, faza sažeta u vremenu ali neizmjerna u svom stvarnom značenju; i da se naime otkupiteljsko djelo proteže na sve ljude svih vremena i svih mjesta, jer svi koji su spašeni postali su dionici Otkupljenja. 

BTB,

don Damir



Postavite novo pitanje

Ukoliko niste pronašli odgovor na ono što vas zanima, možete postaviti novo pitanje preko ove forme.

Don Damir Stojić

don Damir Stojic Don Damir Stojić, svećenik salezijanac, trenutno je studentski kapelan Grada Zagreba. Ako želite saznati više o njemu i njegovu radu, kliknite ovdje.

Povratak na vrh