Uredovno vrijeme: Uto.-Pet. 16h-18h; SD Cvjetno naselje, Odranska 8, 10000 Zagreb; e-mail: studentski.kapelan@gmail.com

Uskrsnuće i teologija tijela

Parafrazirajući pitanje iz Evanđelja (Lk 20, 27-38) zanima me "Čiji će atomi po uskrsnuću biti?".
Znanstvene discipline fizike i biologije uče nas da se atomi od kojim smo građeni stalno recikliraju i da se prestankom života naši atomi ugrađuju u druge žive organizme, pa i u tijela drugih ljudi.
Prema tome ispada da će na sudnji dan biti mnogo pretendenata na iste atome.
Osim toga muči me sumnja da je je teologija tijela "uvedena" da bi se "opravdalo" Isusovo uskrsnuće. Samo uskrslo tijelo Kristovo je prema meni dostupnim spoznajama neka "hibridna" vrsta tijela, koja se ne ponaša po svim zakonitostima obične materije.
Bez uskrsnuća tijela stvari su puno jednostavnije i konzistentnije (barem za moje pretežno racionalno tumačenje svijeta), jer smrću duša (nematerijalni dio) odlazi u nebo, a tijelo se raspada i "reciklira".
Znam da su oba pitanja bogohulna, ali mislim da je bolje da ih iznesem nego da se vrte u meni bez pokušaja "racionalnog" odgovora.


Parafrazirajući isti ulomak odgovaram: „Reče im Isus: "Djeca ovog svijeta odbacuju i dobivaju atome. No oni koji se nađoše dostojni onog svijeta i uskrsnuća od mrtvih niti ih dobivaju niti odbacuju. Zaista, ni umrijeti više ne mogu: anđelima su jednaki i sinovi su Božji jer su sinovi uskrsnuća." (Lk 20,34-36) Kao što je u kontekstu uskrsnuća bila strana rasprava o tome „kome će pripasti žena“, jednako tako je bespredmetna i rasprava o tome „kome će pripasti koji atom“. Kristovo uskrsno tijelo doista nadilazi zemaljske pojmove materije, samo mi u teologiji za to stanje ne koristimo naziv „hibridno“ već „proslavljeno“. Ono je u svakom slučaju stvarno, sadrži Isusov identitet (tj. nije privid niti samo duh), ali jednako tako nije bilo sastavljeno od svih mogućih atoma koji su se nalazili na Kristovom tijelu od Betlehema do Golgote. To uskrslo tijelo doista čuva Isusov identitet po kojemu Toma na njemu prepoznaje rane, ali jednako tako, to isto tijelo nije ograničeno fizičkim zakonima koji vrijedne na zemlji.  Osnovna stvar koju moramo posvijestiti  je da uskrsnuće nije „rekonstrucija“ ili „restauracija“ već novo stanje postojanja koje na jedinstven način objedinjuje duh i materiju. Na kraju krajeva, zašto bi Bog u kojem opstoji čitav svemir za svoje uskrsnuće trebao sakupljati sve prošle atome svog zemaljskog fizičkog tijela? Ako svijet gledamo samo kao stalno kruženje i „recikliranje“ doista dođemo do problema „vlasništva“. Ali Bogu atom svakako ne predstavlja zadnju granicu jer i on nalazi izvor u njemu. Svetim piscima je bilo vrlo važno naglasiti stvarnu vezu uskrsnuća s materijalnim, osobito u raspravi s gnostičkim strujama koje su svu važnost pridavale duhu, a materiju promatrali kao djelu nesavršenog polubožanstva Demijurga.  Ivan, kojemu su takva razmišljanja zasigurno poznata uvod svog evanđelja započinje vrlo dubokim promišljanjem:

„U početku bijaše Riječ i Riječ bijaše u Boga i Riječ bijaše Bog. Ona bijaše u početku u Boga. Sve postade po njoj i bez nje ne postade ništa. Svemu što postade u njoj bijaše život i život bijaše ljudima svjetlo; i svjetlo u tami svijetli i tama ga ne obuze. (...) Svjetlo istinsko koje prosvjetljuje svakog čovjeka dođe na svijet; bijaše na svijetu i svijet po njemu posta i svijet ga ne upozna. K svojima dođe i njegovi ga ne primiše. A onima koji ga primiše podade moć da postanu djeca Božja: onima koji vjeruju u njegovo ime, koji su rođeni ne od krvi, ni od volje tjelesne, ni od volje muževlje, nego - od Boga. I Riječ tijelom postade i nastani se među nama i vidjesmo slavu njegovu - slavu koju ima kao Jedinorođenac od Oca - pun milosti i istine.“ (Iv 1,1-14)

Dakle, isti Bog, tvorac svega stvorenog u kojem sve stvoreno opstoji, utjelovljuje se u stvorenome da ga iznova otkupi za sebe i privede u narušeno zajedništvo. I zato trenutna propadljivost tijela neće zauvijek ostati „u tami“, nego će se jednom ponovno oživjeti „po svjetlu“ koje je u sve stvorenje položeno još od početka stvaranja. (Svemu što postade u njoj bijaše život i život bijaše ljudima svjetlo; i svjetlo u tami svijetli i tama ga ne obuze. Iv 1,5) A to Svjetlo je Krist. I kao što je čovjek pri stvaranju stvoren „na sliku Boga“, tako će sada „na sliku Boga“ biti uskrišen, tj. put našeg uskrsnuća nije u „sakupljanju vlastitih ostataka“ koje bismo trebali pronaći, već u pritjelovaljenju Kristu kroz što će i naše smrtno tijelo postati oživljeno.

Ipak, moramo uvijek znati da je uskrsnuće misterij koji, koliko se god trudili, nikada nećemo moći do kraja proniknuti. Za kraj upućujem te i na Katekizam Katoličke Crkve koji o tom pitanju osobito progovara od broja 645 pa nadalje. Ovdje donosim tek nekoliko citata:


646 Uskrsnuće Kristovo nije bilo povratak zemaljskom životu, kao što su to bila uskrišenja što ih je izveo prije Vazma: uskrišenje kćeri Jairove, mladića iz Naima, Lazara. Ti čini bili su čudesni događaji, ali osobe na kojima se čudo dogodilo našle su iznova, moću Isusovom, "običan" zemaljski život. Kasnije su opet umrle. Uskrsnuće Kristovo bitno je različito. U svome uskrslom tijelu, on prelazi iz stanja smrti u drugi život onkraj vremena i prostora. Isusovo je tijelo u Uskrsnuću ispunjeno moću Duha Svetoga; ono sudjeluje u božanskom životu u stanju svoje slave, tako da sveti Pavao može o Kristu reći da je on "nebeski čovjek".[532]

990 Izričaj "tijelo" (doslovno "put", meso) označuje čovjeka u stanju slaboće i smrtnosti.[530] "Uskrsnuće tijela" znači da poslije smrti neće živjeti samo duša, nego da će i naša "smrtna tijela" (Rim 8,11) oživjeti. 

997 Što znači "uskrsnuti"? Po smrti, dijeljenjem duše i tijela, tijelo se čovjekovo raspada, dok mu duša ide u susret Bogu, čekajući da se ponovno sjedini sa svojim proslavljenim tijelom. Bog će svojom svemoću povratiti konačno nepokvarljiv život našim tijelima sjedinjujući ih s našim dušama, snagom Isusova uskrsnuća. 

1000 To "kako" nadilazi našu maštu i naše shvaćanje; možemo ga dokučiti samo vjerom. Ali već sudjelovanje u euharistiji daje nam predokus preobraženja našega tijela po Kristu: Jednako kao što kruh, koji je od zemlje, pošto primi Božje posvećenje, nije više običan kruh, nego euharistija, sastavljena od dvoga: od zemaljskog i od nebeskog; tako i naša tijela, kada prime euharistiju, u sebi nose klicu uskrsnuća, nisu više pokvarljiva.[546]

BTB, don Damir



Postavite novo pitanje

Ukoliko niste pronašli odgovor na ono što vas zanima, možete postaviti novo pitanje preko ove forme.

Don Damir Stojić

don Damir Stojic Don Damir Stojić, svećenik salezijanac, trenutno je studentski kapelan Grada Zagreba. Ako želite saznati više o njemu i njegovu radu, kliknite ovdje.

Povratak na vrh